U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Kunem se gradom ovim,

2. a tebi }e biti dopu{teno sve u gradu ovom, -

3. i roditeljem i onim koga je rodio, -

4. Mi ~ovjeka stvaramo da se trudi.

5. Misli li on da mu niko ni{ta ne mo`e?

6. "Utro{io sam blago nebrojeno!" – re}i }e.

7. Zar misli da ga niko vidio nije?

8. Zar mu nismo dali oka dva

9. i jezik i usne dvije,

10. i dobro i zlo mu objasnili?

11. Pa, za{to on na blagodatima zahvalan bio nije? –

12. A {ta ti misli{: kako se mo`e na blagodatima zahvalan biti? –

13. roba ropstva osloboditi,

14. ili, kad glad hara, nahraniti

15. siro~e bliska roda,

16. ili ubogoga nevoljnika,

17. a uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdr`ljivost preporu~uju i kojima jedni drugima milosr|e preporu~uju;

18. oni }e biti – sretnici!

19. A oni koji ne vjeruju u dokaze Na{e, oni }e biti – nesretnici,

20. iznad njih }e vatra zatvorena biti.