U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Tako mi zore,

2. i deset no}i,

3. i parnih i neparnih,

4. i no}i kada nestaje, -

5. zar to pametnom zakletva nije...?

6. Zar ne zna{ {ta je Gospodar tvoj sa Adom uradio,

7. sa stanovnicima Irema, puna palata na stubovima,

8. kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo;

9. i Semudom, koji je stijene u dolini klesao,

10. i faraonom, koji je {atore imao –

11. koji su na zemlji zulum provodili

12. i poroke na njoj umno`ili,

13. pa je Gospodar tvoj – bi~ patnje na njih spustio,

14. jer, Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi.

15. ^ovjek, kada Gospodar njegov ho}e da ga isku{a pa mu po~ast uka`e i blagodatima ga obaspe, rekne: "Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!"

16. A kad mu, da bi ga isku{ao, opskrbu njegovu oskudnom u~ini, onda rekne: "Gospodar moj me je napustio!"

17. A nije tako! Vi pa`nju siro~etu ne ukazujete,

18. i da se puki siromah nahrani – jedan drugog ne nagovarate,

19. a nasljedstvo pohlepno jedete

20. i bogatstvo pretjerano volite.

21. A ne valja to! Kada se Zemlja u komadi}e zdrobi

22. i kad do|e nare|enje Gospodara tvoga, a meleki budu sve red do reda,

23. i kad se tog Dana primakne d`ehennem; tada }e se ~ovjek sjetiti – a na {to mu je sje}anje?! –

24. i re}i: "Kamo sre}e da sam se za ovaj `ivot pripremio!"

25. Tog Dana niko ne}e kao On mu~iti,

26. i niko ne}e kao On u okove okivati!

27. A ti, o du{o smirena,

28. vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan,

29. pa u|i me|u robove Moje,

30. i u|i u d`ennet Moj!