U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Kada se nebo rascjepi
2. i poslu{a Gospodara svoga a ono }e to du`no biti
3. i kada se Zemlja rastegne,
4. i izbaci ono {to je u njoj, i potpuno se isprazni,
5. i poslu{a Gospodara svoga a ona }e to du`na biti, -
6. ti }e{, o ~ovje~e, koji se mnogo trudi{, trud svoj pred
Gospodarom svojim na}i:
7. onaj kome bude knjiga njegova u desnu ruku njegovu data
8. lahko }e ra~un polo`iti
9. i svoji ma }e se radostan vratiti;
10. a onaj kome bude knjiga njegova iza le|a njegovih data
11. propast }e prizivati
12. i u ognju }e gorjeti,
13. jer je sa ~eljadi svojom radostan bio
14. i mislio da se nikada ne}e vratiti
15. a ho}e! Gospodar njegov o njemu, zaista, sve zna!
16. I kunem se rumenilom ve~ernjim,
17. i no}i, i onim {to ona tamom obavije,
18. I Mjesecom punim,
19. vi }ete sigurno na sve te`e i te`e prilike nailaziti!
20. Pa {ta im je, za{to ne}e da vjeruju,
21. i za{to, kada im se Kuran ~ita, na tle licem ne padaju?!
22. ve}, nevjernici, pori~u,
23. a Allah dobro zna {ta oni u sebi kriju,
24. zato im navjesti patnju neizdr`ljivu!
25. Ali one koji budu vjerovali i dobra djela ~inili nagrada
neprekidna }e ~ekati. |