U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Kada sunce sjaj izgubi,

2. i kada zvijezde popadaju,

3. i kada se planine pokrenu,

4. i kada steone kamile bez pastira ostanu,

5. i kada se divlje `ivotinje saberu,

6. i kada se mora vatrom napune,

7. i kada se du{e sa tijelima spare,

8. i kada `iva sahranjena djevoj~ica bude upitana

9. zbog kakve krivice je umorena,

10. i kada se listovi razdijele,

11. i kada se nebo ukloni,

12. i kada se d`ehennem raspali,

13. i kada se d`ennet pribli`i –

14. svako }e saznati ono {to je pripremio,

15. I kunem se zvijezdama – koje se skrivaju,

16. koje se kre}u i iz vida gube,

17. i no}i kad ona veo di`e,

18. i zorom kada di{e, -

19. Kur’an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog,

20. mo}nog, od Gospodara svemira cijenjenog,

21. kome se drugi pot~injavaju, tamo pouzdanog!

22. A drug va{ nije lud:

23. on ga je na obzorju jasnom vidio

24. i, kada je u pitanju Objava, on nije {krt

25. i Kur’an nije prokletog {ejtana govor,

26. pa kuda onda idete?!

27. Kur’an je samo pouka svjetovima,

28. onome od vas koji ho}e da je na pravom putu,

29. a vi ne mo`ete ni{ta htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, ne}e!