U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. O ~emu oni jedne druge pitaju?
2. O vijesti velikoj,
3. o kojoj oni razli~ita mi{ljenja imaju.
4. To nije dobro, oni }e saznati sigurno!
5. I jo{ jednom, to nije dobro, oni }e saznati sigurno!
6. Zar Zemlju posteljom nismo u~inili,
7. i planine stubovima,
8. i vas kao parove stvorili,
9. i san va{ po~inikom u~inili,
10. i no} pokriva~em dali,
11. i dan za privre|ivanje odredili,
12. i iznad vas sedam silnih sazidali,
13. i svetiljku plamte}u postavili?
14. Mi iz oblaka vodu obilno spu{tamo
15. i ~inimo da uz njenu pomo} raste `ito i bilje,
16. i ba{}e guste.
17. Dan sudnji je, zaista, ve} odre|en,
18. Dan kada }e se u rog puhnuti, pa }ete vi, sve skupina po
skupina, dolaziti,
19. i nebo }e se otvoriti i mnogo kapija imati,
20. i planine }e se zdrobiti i privi|enje }e biti.
21. D`ehennem }e zasjeda postati,
22. nasilnicima mjesto povratka
23. u kome }e zauvijek ostati:
24. u njemu svje`ine ne}e osjetiti, ni pi}a okusiti,
25. osim vrele vode i kapljevine,
26. kazne prikladne.
27. Oni nisu o~ekivali da }e ra~un polagati
28. i dokaze Na{e su pretjerano poricali,
29. a Mi smo sve pobrojali i zapisali
30. pa trpite, mu~enje }emo vam sve gorim u~initi.
31. A onima koji su se Allaha bojali `elje }e se ostvariti:
32. ba{}e i vinogradi,
33. i djevojke mlade, godina istih,
34. i pehari puni.
35. Tamo prazne besjede i neistinu ne}e slu{ati,
36. Gospodar tvoj }e ih darom obilnim nagraditi,
37. Gospodar nebesa i Zemlje i onoga {to je izme|u njih,
Milostivi, kome ne}e smjeti niko prvi rije~ prozboriti
38. na Dan kada D`ibril i meleki budu u redove poredani, kada }e
samo onaj kome Milostivi dozvoli govoriti, a istinu }e re}i.
39. To je neizbje`an Dan, pa ko ho}e, Gospodaru svome }e, kao
uto~i{tu, po}i.
40. Mi vas na skoru patnju upozoravamo, na Dan u kome }e ~ovjek
djela ruku svojih vidjeti, a nevjernik uzviknuti: "Da sam, bogdo, zemlja ostao!" |