U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi

2. i kunem se du{om koja sebe kori.

3. Zar ~ovjek misli da kosti njegove ne}emo sakupiti?

4. Ho}emo, Mi mo`emo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo.

5. Ali, ~ovjek ho}e dok je `iv da grije{i

6. pa pita: "Kada }e Smak svijeta biti?"

7. Kad se pogled od straha uko~i

8. i Mjesec pomra~i

9. i Sunce i Mjesec spoje –

10. tog dana ~ovjek }e povikati: "Kuda da se bje`i?"

11. Nikuda! Uto~i{ta nema.

12. Toga dana bi}e Gospodaru tvome prepu{ten,

13. toga dana ~ovjek }e o onome {to je pripremio, a {to propustio obavije{ten biti,

14. sam ~ovjek }e protiv sebe svjedo~iti,

15. uzalud }e mu biti {to }e opravdanja svoja iznositi.

16. Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga {to prije zapamtio,

17. Mi smo du`ni da ga saberemo da bi ga ti ~itao.

18. A kada ga ~itamo, ti prati ~itanje njegovo,

19. a poslije, Mi smo du`ni da ga objasnimo.

20. Uistinu! vi ovaj prolazni svijet volite,

21. a o onom drugom brigu ne vodite.

22. Toga dana }e neka lica blistava biti,

23. u Gospodara svoga }e gledati;

24. toga dana }e neka lica smrknuta biti,

25. te{ku nevolju }e o~ekivati.

26. Pazi! Kada du{a dopre do klju~nih kosti,

27. i vikne se; "Ima li vidara?"

28. i on se uvjeri da je to ~as rastanka

29. i noga se uz nogu savije,

30. toga dana }e Gospodaru tvome priveden biti:

31. "Nije vjerovao nije molitvu obavljao,

32. nego je poricao i le|a okretao,

33. a onda svojima bahato odlazio."

34. Te{ko tebi! Te{ko tebi!

35. i jo{ jednom: Te{ko tebi! Te{ko tebi!

36. Zar ~ovjek misli da }e sam sebi prepu{ten biti, da ne}e odgovarati?

37. Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci,

38. zatim ugru{ak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik u~ini,

39. i od njega onda dvije vrste, mu{karca i `enu, stvori,

40. i zar Taj nije kadar da mrtve o`ivi?