U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Elif-lam-mim-sad.
2. Objavljujete ti se Knjiga – i neka ti u grudima ne bude
nikakve tegobe zbog nje da njome opominje{ i da vjernicima bude pouka.
3. Slijedite ono {to vam se od Gospodara va{eg objavljuje i ne
uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao za{titinika! – A kako vi malo pouku primate!
4. Koliko smo Mi samo gradova razorili! I kazna Na{a im je
dolazila no}u i danju kad bi prilegli,
5. a kada bi ih kazna Na{a zadesila, jadikovanje njihovo se
svodilo samo na rije~i: "Nasilnici smo, zaista bili!’
6. I sigurno }emo pitati one kojima smo poslanike slali, a
pita}emo, doista, i poslanike,
7. i izlo`i}emo im, pouzdano, sve {to o njima znamo, jer Mi nismo
odsutni bili.
8. Mjerenje toga dana bi}e pravedno: oni ~ija dobra djela
prevagnu, oni }e {ta `ele posti}i;
9. a oni ~ija dobra djela budu lahka, oni }e, zato {to dokaze Na{e
nisu priznavali, stradati.
10. Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve {to je
potrebno za `ivot dali. – A kako vi malo zahvaljujete!
11. Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima
rekli: "Poklonite mu se!" i oni su se poklonili, a Iblis nije; on nije htio da
se pokloni.
12. "Za{to se nisi poklonio kad sam ti naredio?" –
upita On. – "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od
ilova~e" – odgovori on.
13. "E onda izlazi iz d`enneta" – re~e On -,
"ne prili~i ti da u njemu prkosi{; izlazi, ti si, zaista od onih prezrenih!"
14. "Daj mi vremena do dana njihova o`ivljenja!" –
zamoli on.
15. "Daje ti se vremena!" – re~e On.
16. "E za{to si odredio pa sam u zabludu pao". –
re~e -, "kunem se da }u ih na Tvom pravom putu presretati,
17. pa }u im sprijeda, i straga, i zdasna i slijeva prilaziti, i
Ti }e{ ustanoviti da ve}ina njih ne}e zahvalna biti!’
18. "Izlazi iz njega, poku|en i poni`en!’ – re~e
On. "Tobom i svima onima koji se budu povodli za tobom doista }e d`ehennem napuniti!
19. A ti, o Ademe, i `ena tvoja u d`ennetu stanujte i odakle gdje
god ho}ete jedite, samo se ovom drvetu ne pribli`ujte, da se prema sebi ne
ogrije{ite!"
20. I {ejtan im po~e bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova,
koja su im skrivena bila, i re~e: "Gospodar va{ vam zabranjuje ovo drvo samo zato da
ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili", -
21. i zaklinja{e im se: "Ja sam vam, zaista, savjetnik
iskreni!’
22. I na prevaru ih zavede. A kad oni oni drvo okusi{e, stidna
mjesta njihova im se ukaza{e i oni po sebi d`ennetsko li{}e stavljati po~e{e. "Zar
vam to drvo nisam zabranio?! – zovnu ih Gospodar njihov – "i rekao vam:
’[ejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.’"
23. "Gospodaru na{", - reko{e oni – "sami smo
sebi krivi, i ako nam Ti ne oprosti{ i ne smiluje{ nam se, sigurno }emo biti
izgubljeni."
24. "Izlazite" – re~e On – "jedni drugima
bi}ete neprijatelji! Na Zemlji }ete boraviti i do smrti ostati.
25. Na njoj }ete `ivjeti, na njoj }ete umirati i iz nje o`ivljeni
biti" – re~e On.
26. O sinovi Ademovi, dali smo vam odje}u koja }e pokrivati stidna
mjesta va{a, a i rasko{na odijela, ali, odje}a ~estitosti, to je ono najbolje. – To
su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili.
27. O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede {ejtan kao {to je
roditelje va{e iz d`enneta izveo, skinuv{i s njih odje}u njihovu da bi im stidna mjesta
njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo
u~inili {ejtane za{titnicima onih koji vjeruju.
28. A kada urade neko ru`no djelo, govore: "Zatekli smo
pretke na{e da to rade, a i Allah nam je to zapovjedio." Reci: "Allah ne
zapovijeda da se rade ru`na djela! Za{to o Allah ugovorite ono {to ne znate?"
29. Reci: "Gospodar moj nare|uje – pravednost. I
obra}ajte se samo Njemu kad god obavljate molitvu, i molite Mu se iskreno Mu
ispovijedaju}i vjeru! Kao {to vas je iz ni~ega stvorio, tako }e vas ponovo o`ivjeti.
30. On jednima na pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zabludi
ostavlja, jer oni, mjesto Allaha, {ejtane za za{titnike uzimaju i misle da dobro rade.
31. O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad ho}ete da molitvu
obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.
32. Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za
robove Svoje stvorio, i ukusna jela?" Reci: "Ona su za vjernike na ovom svijetu,
na onom svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izla`emo dokaze ljudima koji
znaju.
33. Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i
potajni, i grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje
On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono {to ne znate."
34. Svaki narod ima svoj kraj, i kad do|e njegov kraj, ne}e ga
mo}i ni za tren jedan ni odlo`iti ni ubrzati.
35. O sinovi Ademovi, kad vam izme|u vas samih budu dolazili
poslanici koji }e vam propise Moje obja{njavati, - onda se oni koji se budu Allaha bojali
i dobra djela ~initi ne}e ni~ega bojati niti }e bilo za ~im tugovati;
36. a oni koji dokaze Na{e budu poricali, i od njih se budu oholo
okretali, bi}e stanovnici u vatri, u njoj }e vje~no ostati.
37. Ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori la`i
i ne priznaje Njegove rije~i? Takvi }e dobiti sve ono {to im je zapisano. Ali kada im
izaslanici Na{i do|u da im du{u uzmu, upita}e: "A gdje su oni kojima ste se, umjesto
Allahu, klanjali?" – "Izgubili su nam se" – odgovori}e, i sami
protiv sebe posvjedo}iti da su nevjernici bili.
38. "Ulazite u d`ehennem s narodima, sa d`innovima i ljudima
koji su prije vas bili i nestali!’ – re}i }e On. I kad god neki narod u|e,
proklinja}e onaj za kojim se u nevjerovanje poveo. A kad se svi u njemu iskupe, tada }e
obi~an puk re}i o glave{inama svojim: "Gospodaru na{, ovi su nas u zabludu odveli,
zato im podaj dvostruku patnju u vatri!" – "Za sve }e biti dvostruka!"
– re}i }e On-, "ali vi ne znate."
39. A glave{ine }e re}i obi~nom puku: "Pa vi nemate nikakve
prednosti pred nama!" Zato iskusite patnju za ono {to ste radili.
40. Onima koji dokaza Na{e budu poricali i prema njima se budu
oholo odnosili – kapije nebeske ne}e se otvoriti, i prije }e debelo u`e kroz iglene
u{i pro}i nego {to }e oni u d`ennet u}i. Eto tako }emo Mi gre{nike kazniti.
41. U d`ehennemu }e im le`aj i pokriva~i od vatre biti. Eto tako
}emo Mi nevjernike kazniti.
42. A oni koji budu vjerovali i dobra djela ~inili – Mi nikog
ne zadu`ujemo mimo njegovih mogu}nosti – bi}e stanovnici d`enneta, u njemu }e vje~no
ostati
43. Iz njihovih grudi }emo zlobu odstraniti; ispred njih }e rijeke
te}i, i oni }e govoriti: "Hvaljen neka je Allah, koji nas je na pravi put uputio; mi
ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio, poslanici Gospodara na{eg su zaista
istinu donosili", i njima }e se doviknuti: "Taj d`ennet ste u nasljedstvo dobili
za ono {to ste ~inili!"
44. I stanovnici d`enneta }e stanovnike vatre dozivati: "Mi
smo na{li da je istinito ono {to nam je Gospodar na{ obe}ao, da li ste i vi na{li da je
istinito ono ~ime vam je Gospodar va{ prijetio?" – "Jesmo!" –
odgovori}e. A onda }e jedan glasnik me|u njima da ga i jedni i drugi ~uju, viknuti:
"Neka Allahovo prokletstvo ostane nad onima koji su se prema sebi ogrije{ili,
45. koji su od Allahova puta odvra}ali i nastojali da ga iskrive,
i koji u onaj svijet nisu vjerovali!"
46. Izme|u njih bi}e bedem, a na vrhovima ljudi koji }e svakog po
obilje`ju njegovom poznati. I oni }e stanovnicima d`enneta viknuti: "Mir vama!"
– dok jo{ ne u|u u nj, a jedva }e ~ekati.
47. A kada im pogledi skrenu prema stanovnicima d`ehennema,
uzviknu}e: "Gospodaru na{, na daj nam da budemo s narodom gre{nim!"
48. Oni koji }e po vrhovima bedema biti zovnu}e neke ljude, koje
}e po obilje`ju njihovom poznati, i re}i }e: "[ta vam koristi ono {to ste zgrtali i
to {to ste se oholo dr`ali?
49. Zar nisu ovo oni za koje ste se zaklinjali da ih Allahova
milost ne}e sti}i?" – a Allah im je rekao: "U|ite u d`ennet, nikakva straha
za vas ne}e biti, i ni za ~im vi ne}ete tugovati!"
50. I stanovnici vatre doziva}e stanovnike d`enneta:
"Prolijte na nas vode ili ne{to od onoga ~ime vas je Allah obdario!" – a
oni }e re}i: "Allah je to dvoje nevjernicima zabranio,
51. kojima je vjera njihova bila igra i zabava i koje je `ivot na
Zemlji bio obmanuo. "Sada }emo Mi njih zaboraviti, zato {to su zaboravljali da }e na
ovaj Dan pred Nama stajati i zato {to su dokaze Na{e poricali."
52. A Mi ovima Knjigu objavljujemo, koju smo kako Mi znamo
objasnili, da bude putokaz i milost ljudima koji budu vjerovali.
53. ^ekaju li oni da se obistine prijetnje njene? Onoga dana kada
se obistine, re}i }e oni koji su na njih prije zaboravili: "Istinu su poslanici
Gospodara na{eg donosili! Da nam je zagovornika kakva, pa da se za nas zauzme ili da nam
je da budemo vra}eni, pa da postupimo druk~ije nego {to smo postupili!" Ali, oni su
sami sebe upropastili, a ne}e im biti ni onih koje su izmi{ljali.
54. Gospodar va{ je Allah, koji je nebesa i Zemlju u {est
vremenskih razdoblja stvorio, a onda svemirom zagospodario; On tamom no}i prekriva dan,
koji ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On
stvara i upravlja! Uzvi{en neka je Allah, Gospodar svjetova!
55. Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one
koji se previ{e glasno mole.
56. I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen,
a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra
djela ~ine.
57. On je Taj koji {alje vjetrove kao radosnu vijest milosti
Svoje; a kad oni pokrenu te{ke oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njega
ki{u spustimo i u~inimo da uz njenu pomo} rastu plodovi svakovrsni; isto }emo tako mrtve
o`ivjeti, opametite se!
58. U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u
neplodnom tek s mukom. Eto, tako Mi, na razne na~ine, ponavljamo dokaze ljudima koji
zahvaljuju.
59. Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. "O narode moj,"
– govorio je on – "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate!
Ja se doista pla{im za vas patnje na Velikom danu!’
60. A glave{ine naroda njegova su odgovarale: "Mi smatramo da
si ti u pravoj zabludi."
61. "O narode moj," – govorio je on – "
nisam ja ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik Gospodara svjetova;
62. poslanice Gospodara svoga vam dostavljam i svako dobro vam
`elim; a ja od Allaha znam ono {to ne znate vi.
63. Zar vam je ~udno {to vam pouka od Gospodara va{eg dolazi po
~ovjeku, jednom od vas, da vas opominje, da biste se grijeha klonili i pomilovani
bili?"
64. Ali, oni su ga la`nim smatrali, pa smo njega i one koji su
bili uz njega u la|i spasili, a one koji u dokaze Na{e nisu vjerovali – potopili;
uistinu, oni su pravi slijepci bili.
65. A Adu – njegova brata Huda. "O narode moj,"
– govorio je on – "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate,
zar se ne bojite?"
66. Glave{ine naroda njegova, koje nisu vjerovale, odgovarale su:
"Mi smatramo da si ti doista neznalica i mi mislimo da si ti zaista la`ac".
67. "O narode moj", - govorio je on – "nisam
ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova poslanik;
68. dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren
savjetnik.
69. Zar vam je ~udno {to vam pouka od Gospodara va{eg dolazi po
~ovjeku, jednom od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova
naroda u~inio; to {to ste krupna rasta – Njegovo je djelo. I neka su vam zato uvijek
na umu Allahove blagodati, da biste postigli ono {to budete `eljeli."
70. "Zar si nam do{ao zato da se jedino Allahu klanjamo, a da
one kojima su se klanjali preci na{i napustimo? – govorili su oni . "U~ini da
nas sna|e to ~ime nam prijeti{, ako je istina to {to govori{!"
71. "Ve} }e vas sti}i kazna i gnjev Gospodara va{eg!’
– govorio je on. "Zar sa mnom da se prepirete o imenima nekakvim kojima ste ih
vi i preci va{i nazvali, a kojima Allah nikakav dokaz nije objavio? Zato ~ekajte, i ja }u
s vama ~ekati!’
72. I Mi smo iz milosti Na{e njega i one koji su bili uz njega
spasili, a do posljednjeg istrijebili one koji dokaze Na{e nisu priznavali i koji nisu
vjerovali.
73. A Semudu – njegova brata Saliha. "O narode
moj," – govorio je on – "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim
Njega nemate! Evo vam znak od Gospodara va{eg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite
je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas patnja nesnosna stigne!
74. I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i
da vas je On na Zemlji nastanio; u ravnicama njezinim palate gradite, a u brdima ku}e
kle{ete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne ~inite zlo po Zemlji nered
prave}i!"
75. A glave{ine naroda njegova, one koje su se oholile, upita{e
potla~ene, one me|u njima koji su vjerovali: "Vjerujete li vi da je Salih poslan od
Gospodara svoga?" – "Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono {to je po njemu
objavljeno" – odgovori{e oni.
76. "A mi, doista, ne vjerujemo u to u {to vi vjerujete"
– reko{e oni koji su bili oholi.
77. I zakla{e onu kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne poslu{a{e
i reko{e: "O Salihu, u~ini da nas sna|e to ~ime prijeti{, ako si poslanik."
78. I zadesi ih stra{an potres i oni u zemlji svojoj osvanu{e
mrtvi, nepomi~ni,
79. a on ih je ve} bio napustio i rekao: "O narode moj,
prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas, ali vi ne volite one koji
opominju."
80. I Luta – kad re~e narodu svome: "Za{to ~inite
razvrat koji niko prije vas na svijetu nije ~inio?
81. Vi sa stra{}u prilazite mu{karcima, umjesto `enama. Ta vi ste
narod koji sve granice zla prelazi!"
82. A odgovor naroda njegova glasio je: "Istjerajte ih iz
grada va{eg, oni su ljudi-~istunci!"
83. I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim `ene njegove;
ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili.
84. I na njih smo ki{u spustili, pa pogledaj kako su razvratnici
skon~ali.
85. A Medjenu – njegova brata [uajba. "O narode
moj", - govorio je on – "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim njega
nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara va{eg, zato pravo na litri i na kantaru
mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je ve} na
njoj uspostavljen red. To je bolje za vas ako vjerujete.
86. I ne postavljajte zasjede na ispravnom putu, prijete}i i od
Allahova puta odvra}aju}i one koji u Njega vjeruju, `ele}i krivi put. I sjetite se kada
vas je bilo malo i da vas je On umno`io, a pogledajte kako su skon~ali oni koji su nered
pravili.
87. I ako jedni od vas vjeruju u ono {to je po meni poslano, a
drugi ne vjeruju, pa pri~ekajte dok nam Allah ne presudi, jer On je sudija najbolji!"
88. Glave{ine naroda njegova, one koje su bile ohole, reko{e:
"Ili }ete bezuvjetno vjeru na{u prihvatiti, ili }emo mi, o [uajbe, i tebe i one koji
s tobom vjeruju iz grada na{eg istjerati." – "Zar i protiv na{e
volje?" – re~e on.
89. "Ako bismo vjeru va{u prihvatili nakon {to nas je Allah
spasio nje, na Allaha bismo la` iznijeli. Mi ne treba da je prihva}amo, to ne}e Allah,
Gospodar na{, jer Gospodar na{ znanjem Svojim sve obuhva}a; u Allaha se uzdamo! Gospodaru
na{, Ti presudi nama i narodu na{em, Ti si sudija najpravedniji!"
90. A glave{ine naroda njegova, one koje nisu vjerovale, reko{e:
"Ako po|ete za [uajbom, bi}ete sigurni izgubljeni."
91. I zadesi ih potom stra{an potres i oni osvanu{e u zemlji
svojoj mrtvi, nepomi~ni.
92. Oni koji su smatrali [uajba la{cem – kao da nikada u njoj
nisu ni bili; oni koji su smatrali [uajba la{cem, oni su nastradali.
93. A on ih je ve} bio napustio i rekao: "O narode moj,
prenio sam vam poslanice Gospodara svoga, i savjetovao vas, pa za{to da tugujem za narodom
nevjerni~kim?!"
94. I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali, a da
stanovnike njegove neima{tinom i bole{}u nismo kaznili da bi se pokajali.
95. Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne bi 96.
umno`ili i rekli: "I na{e su pretke poga|ale i `alosti i radosti!" – i tada
bismo ih, da oni ne predosjete, neo~ekiano kaznili.
96. A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se
klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo
ih ka`njavali za ono {to su zaradili.
97. A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Na{a kazna
ne}e sna}i no}u dok budu spavali?
98. Ili su stanovnici sela i gradova sigurni da ih na{a kazna ne}e
sti}i danju dok se budu zabavljali?
99. Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se
ne boji samo narod kome propast predstoji.
100. Zar nije jasno onima koji naslje|uju zemlju prija{njih
stanovnika njezinih da }emo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijehova njihovih kazniti i
srca njihova zape~atiti, pa savjet ne}e poslu{ati.
101. O tim gradovima Mi ti neke doga|aje njihove kazujemo.
Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili, ali oni nisu htjeli da povjeruju u ono u
{to prije nisu vjerovali. Eto tako Allah srca nevjernika zape~ati, -
102. a Mi smo znali da se ve}ina njih zavjeta ne}e dr`ati, i znali
smo da }e ve}inom, doista, gre{nici biti.
103. Zatim smo, poslije njih, poslali Musaa faraonu i glave{inama
njegovim sa dokazima Na{im, ali oni u njih nisu povjerovali, pa pogledaj kako su skon~ali
oni koji su nered ~inili.
104. I Musa re~e: "O faraone, je sam poslanik Gospodara
svjetova!
105. Du`nost mi je da o Allahu samo istinu ka`em. Donio sam vam
jasan dokaz od Gospodara va{eg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!"
106. "Ako si donio kakav dokaz" – re~e,
"poka`i ga, ako istinu govori{".
107. I on baci svoj {tap – kad on prava zmijurina;
108. i izvadi ruku svoju – ona za prisutne postade bijela.
109. Glave{ine naroda faraonova povika{e: "Ovaj je, doista,
vje{t ~arobnjak,
110. on ho}e da vas izvede iz zemlje va{e, pa {ta
predla`ete?"
111. "Zadr`i njega i brata njegova: - reko{e, - "a
po{alji u gradove one koji }e skupljati,
112. preda te }e sve vje{te ~arobnjake dovesti".
113. I faraonu ~arobnjaci do|o{e. "Da li }emo, doista,
nagradu dobiti ako budemo pobjednici?" – upita{e.
114. "Da", - re~e – "i bi}ete mi, zaista,
bliski".
115. "O Musa", - reko{e onda – "ho}e{ li ti
ili }emo mi baciti?"
116. "Bacite vi" - re~e on. I kad oni baci{e, o~i
ljudima za~ara{e i jako ih prestra{i{e, i vrad`binu veliku priredi{e.
117. I Mi naredismo Musau: "Baci {tap svoj!" – i on
odjednom proguta sve ono ~ime su oni bili obmanu izveli.
118. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo la`no
ono {to su oni priredili,
119. i tu oni bijahu pobje|eni i ostado{e poni`eni,
120. a ~arobnjaci se licem na tle baci{e.
121. "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova" - povika{e,
122. "Gospodara Musaova i Harunova!"
123. "Zar da mu povjerujete prije nego {to vam ja
dozvolim!" – viknu faraon. – "Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u
gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamti}ete vi!
124. Izosjeca}u vam, sigurno, ruke va{e i noge va{e unakrst, a
onda }e vas sve razapeti!"
125. A oni reko{e: "Mi }emo se, doista, Gospodaru na{em
vratiti!
126. Ti nam zamjera{ samo to {to smo u dokaze Gospodara na{eg
povjerovali kada su nam oni do{li. Gospodaru na{, daj nam snage da izdr`imo i da kao
vjernici umremo!’
127. A glave{ine naroda faraonova reko{e: "Zar }e{ ostavi
Musaa i narod njegov da nered u zemlji pravi i da tebe i bo`anstva tvoja napusti?"
– On re~e: "Ubija}emo mu{ku djecu njihovu, a `ensku }emo im ostavljati u `ivotu;
mi, uistinu, vladamo njima",
128. Musa re~e narodu svome: "Molite Allaha da vam pomogne i
budite strpljivi, zemlja je Allahova, On je daje u naslije|e kome On ho}e od robova
Svojih; a lijep ishod }e biti za one koji se budu Allaha bojali".
129. "Zlostavljani smo" – reko{e oni –
"prije nego {to si nam do{ao, a i nakon {to si nam do{ao!" A Musa re~e:
"Gospodar va{ }e neprijatelja va{eg uni{titi, a vas nasljednicima na Zemlji u~initi,
da bi vidio kako }ete postupati.
130. I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili,
da bi se opametili.
131. I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: "Ovo smo
zaslu`ili", a kad bi ih sna{la kakva nevolja, Musau i onima koji su s njim vjerovali
tu nevolju bi pripisali. Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo {to ve}ina njih
nije znala!
132. I govorili su: "Kakav god dokaz da nam donese{ da nas
njime op~ara{, mi ti ne}emo vjerovati!"
133. Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i
`abe, i krv – sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikova~ki su bili.
134. I kada bi ih zadesila nevolja, govorili bi: "O Musa,
moli se, u na{e ime, Gospodaru svome – onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodi
nevolje, mi }emo, zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove sigurno poslati".
135. I po{to bismo ih nevolje oslobodili – do vremena do
kojeg im je bilo odre|eno da je podnose, - oni bi, odjednom, obe}anje prekr{ili.
136. Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer su znamenja
Na{a poricali i prema njima ravnodu{ni bili,
137. a potla~enom narodu dadosmo u naslje|e isto~ne i zapadne
krajeve zemlje koju smo blagoslovili, i lijepo obe}anje Gospodara tvoga sinovima
Israilovim bilo je ispunjeno – zato {to su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono {to su
faraon i narod njegov sagradili i ono {to su podigli.
138. I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni nai|o{e
na narod koji se klanjao kumirima svojim "O Musa," – reko{e –
"napravi i ti nama boga kao {to i oni imaju bogove!" – "Vi ste,
uistinu, narod koji nema pameti!" – re~e on.
139. "Zaista }e biti poni{teno ono {to ovi ispovjedaju i
beskorisno }e im biti ono {to rade.
140. Zar da vam, pored Allaha, tra`im drugog boga, o On vas je
iznad ostalog svijeta uzdigao?"
141. I po{to smo vas Mi od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas
neizmjerno mu~ili: mu{ku djecu su va{u ubijali, a `ensku vam u `ivotu ostavljali, - to je
bilo te{ko isku{enje Gospodara va{eg -,
142. Mi odredismo da ~as susreta sa Musaom bude kad se napuni
trideset no}i, i dopunismo ih jo{ sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov
ispuni za ~etrdeset no}i. A Musa je bio rekao bratu svome Harunu: "Zastupaj me u
narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!"
143. I kad Nam Musa do|e u odre|eno vrijeme, i kada mu Gospodar
njegov progovori, on re~e: "Gospodaru moj, uka`i mi se da Te vidim!" –
"Ne mo`e{ Me vidjeti" – re~e -, "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono
ostane na svom mjestu, vidje}e{ Me!" I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga
sa zemljom sravni, a Musa se onesvije{}en strovali. ^im se osvijesti, re~e: "Hvaljen
neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!"
144. "O Musa", - re~e On – "Ja sam tebe
odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom svojim i govorom Svojim. Ono {to ti dajem uzmi
i zahvalan budi!"
145. I Mi mu na plo~ama napisasmo pouku za sve, i obja{njenje za
sva{ta. "Primi ih svojski, a narodu svome zapovjedi da se pridr`ava onoga {to je u
njima ljep{e!" A pokaza}u vam i zemlju gre{nika.
146. Odvrati}u od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakva
osnova na Zemlji oholili. I kakav god oni dokaz vide ne}e ga vjerovati: ako vide pravi put
– ne}e ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu – kao put }e je prihvatiti.
To zato {to }e dokaze Na{e poricati i {to }e prema njima ravnodu{ni biti.
147. A onima koji dokaze na{e ne budu priznavali i koji u susret
na onom svijetu ne budu vjerovali, bi}e poni{tena djela njihova. Zar }e biti druk~ije
ka`njeni nego ako su radili?
148. I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita
svoga kip teleta koje je rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem pravim
ne vodi? Oni ga prihvati{e i prema sebi se ogrije{i{e.
149. I po{to se poslije gorko pokaja{e i uvidje{e da su
zabludjeli, oni reko{e: "Ako se Gospodar na{ na nas ne sa`ali i ako nam ne oprosti,
doista }emo biti izgubljeni!"
150. A kad se Musa srdit i `alostan narodu svome vrati, povika:
"Kako ste tako ru`no poslije odlaska moga postupali! Za{to ste po`urili i o nare|enje
Gospodara svoga se oglu{ili?" – i plo~e baci, i brata svoga za kosu dohvati i
po~e ga vu}i sebi. "O sine majke moje," – re~e Harun – "narod
nije nimalo do mene dr`ao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete du{mani i ne smatraj
me jednim od onih koji su se prema sebi ogrije{ili."
151. "Gospodaru moj," – zamoli Musa –
"oprosti meni i bratu mome i u~ini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od
milostivih najmilostiviji!"
152. One koji su tele prihvatili sti}i }e kazna Gospodara njihova
i poni`enje jo{ na ovom svijetu; tako Mi ka`njavamo one koji kuju la`i.
153. A onima koji r|ava djela rade, pa se poslije pokaju i
vjernici postanu, Gospodar tvoj }e, poslije toga, sigurno oprostiti i samilostan biti.
154. I kad Musaa srd`ba minu, on uze plo~e na kojima je bilo
ispisano uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje.
155. I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset ljudi da u odre|eno
vrijeme stanu pred Nas. A kad ih zadesi potres, on re~e: "Gospodaru moj, da si htio,
mogao si i njih i mene uni{titi jo{ prije. Zar da nas uni{ti{ zbog onoga {to su uradili
bezumnici na{i? To je samo isku{enje Tvoje kojim Ti, koga ho}e{, u zabludi ostavlja{, a
kome ho}e{, na pravi put ukazuje{; Ti si Gospodar na{, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer
Ti pra{ta{ najvi{e;
156. I dosudi nam milost na ovom svijetu, i na onom svijetu, - mi
se, vra}amo Tebi!" – "Kaznom Svojom Ja ka`njavam koga ho}u" –
re~e On -, " a milost Moja obuhva}a sve; da}u je onima koji se budu grijeha klonili i
zekat davali, I onima koji u dokaze Na{e budu vjerovali,
157. onima koji }e slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji ne}e
znati ni da ~ita ni da pi{e, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Ind`ilu, zapisana nalaze,
koji }e od njih tra`iti da ~ine dobra djela, a od odvratnih odvra}ati ih, koji }e im
lijepa jela dozvoliti, a ru`na im zabraniti, koji }e ih tereta i te{ko}a koje su oni imali
osloboditi. Zato }e oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podr`avali i pomagali i
svjetlo po njemu poslano slijedili – posti}i ono {to budu `eljeli.
158. Reci: "O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik,
Njegova vlast je na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On `ivot i smrt
daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna da ~ita i
pi{e, koji vjeruje u Allaha i rije~i Njegove; njega slijedite – da biste na pravom
putu bili!"
159. U narodu Musaovu ima ljudi koji na istinu upu}uju i koji
prema njoj pravedno sude.
160. I Mi smo ih na dvanaest rodova podijelili, i Musau smo
objavili, kad mu je narod njegov vode zatra`io: "Udari {tapom svojim po
stijeni!" – i iz nje je dvanaest vrela provrelo, svaki rod je znao vrelo iz kog
}e piti. I Mi smo im od oblaka hlad pravili i manu i prepelice im davali: "Jedite
lijepe stvari kojima vas opskrbljujemo!" Oni nisu Nama nepravdu u~inili, sami su sebi
nepravedni bili.
161. A kada im je bilo re~eno: "Nastanite se u ovom gradu i
jedite odakle ho}ete i recite: ’Oprosti!’ a na kapiju u|ite glava pognutih
– oprosti}emo vam grijehe va{e, a onima koji dobra djela ~ine da}emo i vi{e", -
162. onda su oni nepravedni me|u njima zamijenili drugom rije~
koja im je bila re~ena, i Mi smo na njih s neba kaznu spustili zato {to su stalni
nepravedni bili.
163. I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su propise
o suboti kr{ili: kada su im ribe, na o~i njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad
nisu svetkovali, one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u isku{enje dovodili zato {to su
stalno grije{ili.
164. A kad neki od njih reko{e: "Za{to opominjete narod koji
}e Allah uni{titi ili ga te{kim mukama namu~iti?" – oni odgovori{e: "Da
bismo se pred Gospodarem va{im opravdali i da bi se oni grijeha klonili."
165. I kada zaboravi{e ono ~ime su bili opominjani, Mi izbavismo
one koji su od navaljalih djela odvra}ali, a te{kom kaznom kaznismo gre{nike, zato {to su
stalno u grijehu bili.
166. I po{to su oni bahato odbili da se okane onoga {to im se
zabranjivalo, Mi smo im rekli: "Postanite majmuni prezreni!"
167. I Gospodar tvoj obznani da }e do Smaka svijete prepu{tati nad
njima vlast nekome ko }e ih najgori na~in tla~iti. Gospodar tvoj je, doista, brz kad
ka`njava, a On opra{ta i samilostan je.
168. I Mi smo ih po Zemlji kao narode raspodijelili: ima ih
dobrih, a i onih koji to nisu; i u dobru i u zlu smo ih provjeravali da bi se opametili.
169. I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu
naslijedila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznog svijeta, i govorila: "Bi}e nam
opro{teno!" A ako bi im opet dopalo {aka tako ne{to, opet bi to ~inili. Zar od njih
nije uzet zavjet u Knjizi – a oni ~itaju ono {to je u njoj – da }e o Allahu samo
istinu govoriti. Onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; opametite se!
170. A oni koji se ~vrsto dr`e Knjige i koji obavljaju molitvu
– pa, Mi doista ne}emo dopustiti propadne nagrada onima koji ~ine dobra djela.
171. A kada smo iznad njih brdo podigli, - ~inilo se kao oblak -,
oni su bili uvjereni da }e na njih pasti. "Prihvatite odlu~no ono {to smo vam dali, i
naka vam je na umu ono {to je u njemu – da biste bili pobo`ni!"
172. I kad je Gospodar tvoj iz ki~mi Ademovih sinova izveo
potomstvo njihovo i zatra`io od njih da posvjedo~e protiv sebe: "Zar Ja nisam
Gospodar va{?" – oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedo~imo" – i to
zato da na sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome ni{ta nismo znali",
173. Ili da ne reknete: "Na{i preci su prije nas druge Allahu
ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar }e{ nas kazniti za ono {to su
la`ljivci ~inili?"
174. I tako, eto, Mi op{irno iznosimo dokaze, da bi oni do{li
sebi.
175. I ka`i im vijest o onome kome smo dokaze Na{e dali, ali koji
se od njih udaljio pa ga je {ejtan dostigao, i on je zalutao.
176. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on
ovom svijetu priklonio i za svojom stra{}u krenuo. Njegov slu~aj je slu~aj kao psa: ako ga
potjera{ on ispla`ena jezika dah}e, a ako ga se okani{ on opet dah}e. Takvi su ljudi koji
Na{e dokaze smatraju la`nim; zato kazuj doga|aje da bi oni razmislili.
177. Lo{ su primjer ljudi koji ne priznaju Na{e dokaze, oni zlo
~ine sami sebi.
178. Kome Allah uka`e na pravi put – bi}e na pravom putu, a
koga ostavi u zabludi - taj }e izgubljen biti.
179. Mi smo za d`ehennem mnoge d`innove i ljude stvorili; oni
pameti imaju – a njima ne shva}aju, oni o~i imaju – a njima ne vide, oni u{i
imaju – a njima ne ~uju; oni su kao stoka, ~ak i gori - oni su zaista nemarni.
180. Allah ima najljep{a imena i vi Ga zovite njima, a klonite se
onih koji iskre}u Njegova imena – kako budu radili, onako }e biti ka`njeni!
181. A me|u onima koje stvaramo ima ljudi koji druge upu}uju
istini i koji prema njoj pravedno sude.
182. A one koji na{e rije~i pori~u Mi }emo malo po malo, a da oni
ne}e ni znati, u propast voditi.
183. i dava}u im vremena, obmana Moja doista je trajna.
184. Pa za{to oni ne razmisle da njima poslani poslanik nije lud;
on samo otvoreno opominje.
185. I za{to oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu
onome {to je On stvorio, i da im se, mo`da, kraj njihov primakao? Pa u koje }e rije~i, ako
ne u Kur’an vjerovati?
186. Koga Allah u zabludi ostavi, niko ga ne mo`e na pravi put
uputiti! On }e ih ostaviti da u nevjerstvu svome lutaju.
187. Pitaju te o Smaku svijeta kada }e se zbiti. Reci: "To
zna jedino Gospodar moj, On }e ga u njegovo vrijem otkriti, a te`ak }e biti nebesima i
Zemlji, sasvim neo~ekivano }e vam do}i". Pitaju te kao da ti o njemu ne{to zna{.
Reci: "To samo Allah zna, ali ve}ina ljudi ne zna".
188. Reci; "Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti,
ni od sebe kakvu {tetu otkloniti; biva onako kako Allah ho}e. A da znam pronicati u tajne,
stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne
vijesti ljudima koji vjeruju."
189. On je taj koji vas od jednog ~ovjeka stvara – a od njega
je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela
lahko breme i nosila ga; a kad joj je ono ote`alo, njih dvoje su zamolili Allaha,
Gospodara svoga: "Ako nam daruje{ zdrava potomka, bi}emo, zaista zahvalni!"
190. I kad im je On darovao zdrava potomka, poslije su potomci
njihovi izjedna~ili druge s Njim u onome {to im On daje – a Allah je vrlo visoko
iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!
191. Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ni{ta da
stvore, i sami su stvoreni,
192. i koji im ne mogu pomo}i niti mogu da pomognu sebi?
193. A ako ih zamolite da vas na pravi putu upute, ne}e vam se
odazvati; isto vam je pozivali ih ili {utjeli.
194. Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, zaista su robovi,
kao i vi. Pa, vi im se klanjajte, i neka vam se odazovu ako istinu govorite!
195. Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili ruke da njima
hvataju, imaju li o~i da njima gledaju, ili u{i da njima ~uju? Reci: "Zovite
bo`anstva va{a, pa protiv mene kakvo ho}ete lukavstvo smislite i ne odugovla~ite,
196. moj za{titnik je Allah koji Knjigu objavljuje i On se o
dobrima brine".
197. A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate, ne mogu ni vama ni
sebi pomo}i.
198. A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne ~uju;
vidi{ ih kao da te gledaju, ali oni ne vide.
199. Ti sa svakim – lijepo! i tra`i da se ~ine dobra djela, a
neznalica se kloni!
200. A ako {ejtan poku{a da te na zlo navede, ti potra`i uto~i{te
u Allaha, On uistinu sve ~uje i zna.
201. Oni koji se Allaha boje, ~im ih sablazan {ejtanska dodirne,
sjete se, i odjednom do|u sebi,
202. dok prijatelje {ejtanove {ejtani podr`avaju u zabludi i oni
ne dolaze sebi.
203. Kad im nijedan ajet ne donese{, oni govore: "Za{to ga
sam ne izmisli{!" – Reci: "Ja slijedim samo ono {to mi Gospodar moj
objavljuje. Ovo su jasni dokazi od Gospodara va{eg i uputstvo i milost za ljude koji
vjeruju.
204. A kad se u~i Kur’an, vi ga slu{ajte i {utite da biste
bili pomilovani."
205. I spominji Gospodara svoga ujutro i nave~e u sebi, ponizno i
sa strahopo{tovanjem i ne podi`u}i jako glas, i ne budi nemaran, -
206. oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu se
klanjaju; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tle padaju.
|