U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. ^as neizbje`ni,
2. {ta je ~as neizbje`ni,
3. i otkud ti zna{ {ta je ~as neizbje`ni?
4. Semud i Ad su Smak svijeta poricali
5. pa je Semud uni{ten glasom strahovitim,
6. a Ad uni{ten vjetrom ledenim, silovitim,
7. kome je On vlast nad njima, sedam no}i i osam dana uzastopnih
bio prepustio, pa si u njima ljude povaljane kao {uplja datulina debla vidio,
8. i vidi{ li da je iko od njih ostao?
9. A do{li su faraon, i oni prije njega, i zbog odvratnih
postupaka izvrnuta naselja,
10. i protiv poslanika Gospodara svoga se dizali, pa ih je On ne
mo`e biti te`e kaznio.
11. Mi smo vas, kada je voda preplavila sve, u la|i nosili
12. da vam to poukom u~inimo i da to od zaborava sa~uva uho koje
pamti.
13. A kada se jednom u rog puhne,
14. pa se Zemlja i nebo dignu i od jednog udara zdrobe,
15. toga dana }e se Smak svijeta dogoditi
16. i nebo }e se razdvojiti tada }e labavo biti
17. i meleki }e na krajevima njegovim stajati, a prijesto
Gospodara tvoga }e tog dana iznad njih osmorica dr`ati.
18. Tada }e ispitivani biti, i nijedna tajna va{a ne}e sakrivena
ostati:
19. onaj kome se knjiga njegova u desnu ruku njegovu da- re}i }e:
"Evo vam, ~itajte knjigu moju,
20. ja sam ~vrsto vjerovao da }u ra~un svoj polagati".
21. I on }e biti u `ivotu zadovoljnom,
22. u d`ennetu predivnom,
23. ~iji }e plodovi na dohvatruke biti.
24. "Jedite i pijte radosni, za ono {to ste u danima minulim
zaradili!"
25. A onaj kome se da knjiga u lijevu ruku njegovu re}i }e:
"Kamo sre}e da mi knjiga moja ni data nije
26. i da ni saznao nisam za obra~un svoj!
27. Kamo sre}e da me je smrt dokraj~ila
28. bogatstvo moje mi nije od koristi,
29. snage moje nema vi{e!"
30. "Dr`ite ga i u okove okujte,
31. zatim ga samo u vatri pr`ite,
32. a onda ga u sind`ire sedamdeset lakata duge ve`ite,
33. jer on u Allaha Velikog nije vjerovao
34. i da se nahrani nevoljnika - nije nagovarao;
35. zato on danas ovdje nema prisna prijatelja
36. ni drugog jela osim pomija,
37. koje }e samo nevjernici jesti."
38. A Ja se kunem onim {to vidite
39. i onim {to ne vidite,
40. Kuran je, doista, govor objavljan plemenitom Poslaniku,
41. a nije govor nikakva pjesnika kako vi nikako ne
vjerujete!
42. i nisu rije~i nikakva proroka kako vi malo razmi{ljate!
43. Objava je on od Gospodara svjetova!
44. A da je on o Nama kojekakve rije~i iznosio,
45. Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili,
46. a onda mu `ilu kucavicu presjekli,
47. i niko ga izme|u vas ne bi mogao od toga odbraniti.
48. Pouka je Kuran onima koju budu Allahova nare|enja
izvr{avali, a zabrana se klonili
49. A Mi sigurno znamo da neki od vas ne}e u nj vjerovati
50. i on }e biti uzrok jadu nevjernika,
51. a on je, doista, sama istina
52. zato ti hvali ime Gospodara tvoga, Veli~anstvenoga! |