U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: "Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov poslanik!" – I Allah zna da si ti, zaista, Njegovo poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi la{ci.

2. Oni se iza zakletvi svojih zaklanjaju, pa od Allahova puta odvra}aju. Ru`no je, doista, kako postupaju:

3. To je zato {to su vjernici bili, pa nevjernici postali, i onda su im srca zape~a}ena, pa ne shva}aju.

4. Kad ih pogleda{, njihov izgled te ushi}uje; a kad progovore, ti slu{a{ rije~i njihove, - me|utim, oni su kao {uplji naslonjeni balvani, i misle da je svaki povik protiv njih. Oni su pravi neprijatelji, pa ih se pri~uvaj! Allah ih ubio, kuda se odme}u?!

5. A kad im se rekne: "Do|ite, Allahov Poslanik }e moliti da vam se oprosti", - oni glavama svojim tresu i vidi{ ih kako nadmeno odbijaju.

6. Isto im je – molio ti oprosta za njih ili ne molio, Allah im, zaista, ne}e oprostiti, Allah, doista, narodu nevjerni~kom ne}e na pravi put ukazati.

7. Oni govore: "Ne udjeljujte ni{ta onima koji su uz Allahova Poslanika, da bi ga napustili!" A blaga nebesa i Zemlje su Allahova, ali licemjeri ne}e da shvate.

8. Oni govore: "Ako se vratimo u Medinu, sigurno }e ja~i istjerati iz nje slabijeg!" A snaga je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri ne}e da znaju.

9. O vjernici, neka vas imanja va{a i djeca va{a ne zabave od sje}anja na Allaha. A oni koji to u~ine, bi}e izgubljeni.

10. I od onoga ~ime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt do|e, pa da onda rekne: "Gospodaru moj, da me jo{ samo kratko vrijeme zadr`i{, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!"

11. Allah sigurno ne}e ostaviti u `ivotu nikoga kome smrtni ~as njegov do|e; a Allah dobro zna ono {to vi radite.