U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

 1. Hvaljen neka je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarom svojim izjedana~uju!

2. On vas od zemlje stvara i ~as smrti odre|uje, i samo On zna kada }e Smak svijeta biti, a vi opet sumnjate.

3. On je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i {to krijete i {to pokazujete, i On zna ono {to radite.

4. A nevjernicima ne do|e ni jedan dokaz od Gospodara njihova od koga oni glave ne okrenu.

5. Oni smatraju da je la` Istina koja im dolazi, ali, njih }e sigurno sti}i posljedice onoga ~emu se rugaju.

6. Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih uni{tili, kojima smo na Zemlji mogu}nosti davali kakve vama nismo dali i kojima smo ki{u obilatu slali i u~inili da rijeke pored njih teku, pa smo ih, zbog grijehova njihovih, uni{tavali, i druga pokoljenja, poslije njih, stvarali.

7. A i da ti Knjigu na papiru spustimo i da je oni rukama svojim opipaju, opet bi sigurno rekli oni koji ne}e da vjeruju: "Ovo nije ni{ta drugo do prava vrad`bina."

8. Oni govore: "Trebalo je da mu se po{alje melek!" A da meleka po{aljemo, s njima bi svr{eno bilo, ni cigli ~as vremena im ne bi vi{e dao.

9. A da ga melekom u~inimo, opet bismo ga kao ~ovjeka stvorili i opet bismo im u~inili nejasnim ono {to im nije jasno.

10. Poslanicima su se i prije tebe rugali, pa je one koji su im se rugali stiglo ba{ ono ~emu su se rugali.

11. Reci: "Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su zavr{ili oni koji su poslanike la`nim smatrali!’

12. Upitaj: "^ije je sve ono {to je na nebesima i na Zemlji?" – i odgovori: "Allahovo!" On je Sebi propisao da bude milostiv. On }e vas na Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikakve sumnje; oni koji su sebe upropastili, pa – i oni ne}e vjerovati.

13. Njemu pripada sve {to postoji u no}i i danu; On sve ~uje i sve zna.

14. Reci:" "Zar da za za{titnika uzmem nekog drugog osim Allaha, stvoritelja nebesa i Zemlje? On hrani, a Njega niko ne hrani!’ Reci: "Meni je nare|eno da budem prvi me|u onima koji se pokoravaju", - i" "Nikako ne budi od onih koji Mu druge ravnim smatraju!’

15. Reci: "Ako ne budem poslu{an svome Gospodaru, ja se pla{im patnje na Velikom danu."

16. A onaj ko toga dana bude po{te|en, On mu se smilovao, i to je o~iti uspjeh.

17. Ako te od Allaha neka nevolja pogodi, - pa, niko je osim Njega ne mo`e otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari, - pa, samo je On Svemo}ni,

18. i jedini On vlada robovima Svojim; On je Mudar i Sveznaju}i.

19. Reci: Ko je svjedok najpouzdaniji?" – i odgovori: "Allah, On }e izme|u mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur’an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem. Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?" Reci: "Ja ne tvrdim." Reci: "Samo je On – Bog, i ja nemam ni{ta s tim {to vi smatrate druge Njemu ravnim."

20. Oni kojima smo Knjigu dali poznaju Poslanika kao {to poznaju sinove svoje; oni koji su sebe upropastili, pa – oni ne}e vjerovati.

21. Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori la`i ili ne priznaje dokaze Njegove? Nepravedni zaista ne}e uspjeti!

22. A na Dan kada ih sve sakupimo, pa upitamo one koji su druge Njemu ravnim smatrali: "Gdje su vam bo`anstva va{a koja ste bogovima dr`ali?"

23. ne}e im ni{ta drugo preostati nego da reknu: "Allaha nam, Gospodara nam na{eg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!"

24. Gledaj kako }e oni sami sebi lagati, a ne}e im biti onih koji su bili izmislili!

25. Ima onih koji dolaze da te slu{aju, ali Mi smo na srca njihova zastore stavili, da Kur’an ne bi razumjeli, i gluhim ih u~inili, pa i ako bi sve dokaze vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali. A kada ti dolaze da se s tobom raspravljaju, govore oni koji ne vjeruju: "To su samo izmi{ljotine naroda davna{njih!"

26. Oni zabranjuju da se u Kur’an vjeruje, i sami se od njega udaljavaju, i sami sebe upropa{tavaju, a da i ne primje}uju.

27. A da ti je vidjeti kako }e, kad pred vatrom budu zadr`ani, re}i: "Da nam je da povra}eni budemo, pa da dokaze Gospodara na{eg ne pori~emo i da vjernici postanemo!’

28. Ne, ne! Njima }e o~evidno postati ono {to su prije krili; a kada bi i bili povra}eni, opet bi nastavili da rade ono {to im je bilo zabranjeno, jer oni su doista la`ljivci,

29. i rekli bi: "Nema `ivota osim na ovom svijetu i mi ne}emo biti o`ivljeni!’

30. A da ti je vidjeti kako }e, kada pred Gospodarom svojim budu zaustavljeni i kad ih On upita: "Zar ovo nije istina?" – odgovoriti: "Jeste, tako nam Gospodara na{eg!" – a i kako }e On re}i: "E pa iskusite onda patnju zbog toga {to niste vjerovali!’

31. Oni koji ne vjeruju da }e pred Allaha stati nastrada}e kad im iznenada ^as o`ivljenja do|e, i re}i }e: "O, `alosti na{e, {ta smo sve na Zemlji propustili!" i grijehe svoje }e na le|ima svojim nositi, a u`asno je ono {to }e uprtiti!

32. @ivot na ovom svijetu je smo igra i zabava, a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allah boje. Za{to se na opametite?

33. Mi znamo da tebe zaista `alosti to {to oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti la`ac, nego nevjernici pori~u Allahove rije~i.

34. A poslanici su i prije tebe la`nim smatrani, pa su trpjeli {to su ih u la` ugonili i mu~ili sve dok im ne bi do{la pomo} Na{a, - a niko ne mo`e Allahove rije~i izmijeniti -, i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti.

35. Ako je tebi te{ko to {to oni glave okre}u, onda, ako mo`e{, potra`i kakav otvor u Zemlji ili kakve ljestve na nebo, pa im donesi jedno ~udo! Da Allah ho}e, On bi ih sve na pravom putu sakupio; zato nikako ne budi od onih koji to ne znaju!

36. Odazva}e ti se jedino oni koji su poslu{ni. – A Allah }e umrle o`ivjeti; zatim, Njemu }e se svi vratiti.

37. Oni govore: "Za{to mu Gospodar njegov ne po{alje kakvo ~udo!’ Reci: "Allah je kadar da po{alje ~udo, ali ve}ina njih ne zna."

38. Sve `ivotinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas – u Knjizi Mi nismo ni{ta izostavili – i sakupi}e se poslije pred Gospodarom svojim.

39. A oni koji dokaze Na{e pori~u gluhi su i nijemi, u tminama su. Onoga koga ho}e – Allah ostavlja u zabludi, a onoga koga ho}e – na pravi put izvodi.

40. Reci: "Ka`ite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam do{la Allahova kazna ili vas iznenadio Smak svijete, da li biste ikoga drugog osim Allah priznavali?"

41. Njega biste samo molili da, ako ho}e, otkloni od vas ono za {to ste Ga molili, a ne bi vam ni na umu pali oni koje ste Mu ravnim smatrali.

42. A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neima{tinom i bole{}u ih ka`njavali ne bi li poslu{ni postali.

43. Trebalo je da su poslu{ni postali kad bi im kazna Na{a do{la! Ali, srca njihova su ostala tvrda, a {ejtan im je lijepim prikazivao ono {to su radili.

44. I kada bi zaboravili ono ~ime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome {to im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili,

45. i zameo bi se trag narodu koji ~ini zlo, i naka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!

46. Reci: "Ka`ite vi meni, ako bi vas Allah slu{a va{eg i vida va{eg li{io i srca va{a zape~atio, koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?" Pogledaj kako dokaze iznosimo, a oni opet glave okre}u.

47. Reci; Ka`ite vi meni, ako bi vas Allahova kazna stigla neo~ekivano ili javno, zar bi iko drugi do narod nevjerni~ki nastrdao?"

48. Mi {aljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju; neka se zato oni koji vjeruju i dobra djela ~ine ni~ega ne boje i ni za ~im nek ne tuguju.

49. A one koji dokaze Na{e ne vjeruju sti}i }e kazna zato {to gre{no postupaju.

50. Reci: "Ja vam ne ka`em: ’U mene su Allahove riznice’ , niti: ’Meni je poznat nevidljivi svijet’ , niti vam ka`em: ’Ja sam melek’ – ja slijedim samo ono {to mi se objavljuje." Reci: "Zar su isto slijepac i onaj koji vidi? Za{to ne razmislite?"

51. I opominji Kur’anom one koji strahuju {to }e pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni za{titnika ni zagovornika ne}e imati – da bi se Allaha bojali.

52. I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i nave~er Gospodaru svome mole `ele}i naklonost Njegovu – ti ne}e{ za njih odgovarati, a ni oni ne}e odgovarati za tebe, jer bi, ako bi ih otjerao, nasilnik bio.

53. I tako Mi jedne drugima isku{avamo da bi nevjernici rekli: "Zar su to oni kojima je Allah, izme|u nas, milost ukazao?" – A zar Allah dobro ne poznaje one koji su zahvalni!

54. A kada ti do|u oni koji u rije~i Na{e vjeruju, ti reci: "Mir vama! Gospodar va{ je sam Sebi propisao da bude milostiv: ako neko od vas kakvo ru`no djelo iz lakosmislenosti u~ini, pa se poslije pokaje i popravi, - pa, Allah }e doista oprostiti i samilostan biti."

55. Tako Mi potanko izla`emo dokaze, i da bi o~evidan bio put kojim idu gre{nici.

56. Reci: "Meni je zabranjeno da se klanjam onima kojima se vi, pored Allaha, klanjate." Reci: "Je se ne povodim za `eljama va{im, jer bih tada zalutao i ne bih na pravom putu bio."

57. Reci: "Meni je doista jasno ko je Gospodar moj, a vi Ga ne priznajete. Nije u mojoj vlasti ono {to vi po`urujete; pita se samo Allah, On sudi po pravdi i On je sudija najbolji."

58. Reci: "Da je o mojoj vlasti ono {to po`urujete, izme|u mene i vas bilo bi svr{eno, a Allah dobro zna nevjernike."

59. U Njega su klju~evi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna {ta je na kopnu i {ta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti i~eg svje`eg niti i~eg suhog, ni~eg {to nije u jasnoj Knjizi.

60. On vas no}u uspavljuje, - a zna i {ta ste preko dana grije{ili -, zatim vas budi, sve dok ne do|e ~as smrti. Na kraju, Njemu }ete se vratiti i On }e vas o onome {to ste radili obavijestiti.

61. On vlada robovima Svojim i {alje vam ~uvare; a kad nekome od vas smrt do|e, izaslanici Na{i mu, bez oklijevanja, du{u uzmu.

62. Oni }e, poslije, biti vra}eni Allahu, svome istinskom Gospodaru. Samo }e se On pitati i On }e najbr`e obra~un svidjeti.

63. Reci: "Ko vas iz strahota na kopnu i moru izbavlja kad mu se i javno i tajno ponizno molite: ’Ako nas On iz ovoga izbavi, sigurno }emo biti zahvalni!’"

64. Reci: "Allah vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi ipak smatrate da ima Njemu ravnih."

65. Reci: "On je kadar da po{alje protiv vas kaznu iznad va{ih glava ili ispod va{ih nogu ili da vas u stranke podijeli i u~ini da silu jedni drugih iskusite." Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze da bi se oni urazumili!

66. Tvoj narod kaznu pori~e, a ona je istina. Reci: "Ja nisam va{ ~uvar,

67. svaki nagovje{taj ima svoje vrijeme, i vi }ete znati!"

68. Kada vidi{ one koji se rije~ima Na{im rugaju, nek si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne pre|u. A ako te {ejtan navede da zaboravi{, onda ne sjedi vi{e s nevjernicima kad se opomene sjeti{.

69. Oni koji se boja Allaha ne}e za njih ra~un polagati, ali su du`ni da opominju ne bi li se okanili.

70. Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je `ivot na ovom svijetu obmanuo, a opominji Kur’anom da ~ovjek, zbog onoga {to radi, ne bi stradao, jer osim Allaha – ni za{titnika ni posrednika ne}e imati i jer se od njega nikakva otkupnina ne}e primiti. Oni }e, zbog onoga {to su radili, biti u muci zadr`ani; njih ~eka pi}e od klju~ale vode i patnja nesnosna, zato {to nisu vjerovali.

71. Reci: "Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku {tetu otkloniti pa da budemo vra}eni stopama na{im – a Allah nas je ve} uputio – i da budemo kao onaj koga su na Zemlji {ejtani zaveli pa ni{ta ne zna, a koga drugovi njegovi zovu na pravi put: ’Hodi nama!’" Reci: "Allahov put je – jedini pravi put, i nam je nare|eno da Gospodara svjetova slu{amo

72. i da molitvu obavljamo i da se Njega bojimo; On je Taj pred kojim }ete biti sakupljeni,

73. i On je Taj koji je nebesa i Zemlju mudro stvorio: ~im On za ne{to rekne: ’Budi!’ – ono biva; rije~ Njegova je Istina; samo }e On imati vlast na Dan kad se u rog duhne; On zna nevidljivi i vidljivi svijet, i On je Mudar i Sveznaju}i."

74. A kad Ibrahim re~e svome ocu Azeru: "Zar kumire smatra{ bogovima?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi."

75. I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi ~vrsto vjerovao.

76. I kad nastupi no}, On ugleda zvijezdu i re~e: "Ovo je Gospodar moj!" A po{to za|e, re~e: "Ne volim one koji zalaze!"

77. A kad ugleda Mjesec kako izlazi, re~e: "Ovo je Gospodar moj!" A po{to za|e, on re~e: "Ako me Gospodar moj na pravi put ne uuti, bi}u sigurno jedan od onih koji su zalutali."

78. A kad ugleda Sunce kako se ra|a, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najve}e!" – A po{to za|e, on re~e: "Narode moj, ja nemam ni{ta s tim {to vi Njemu druge ravnim smatrate!

79. Ja okre}em lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!"

80. I narod njegov se s njim raspravljao. "Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?" – re~e on. "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, bi}e samo ono {to Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvata sve. Za{to se ne urazumite?

81. A kako bih se ja bojao onih koje s Njim izjedna~ujete, kada se vi ne bojite {to Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko }e, mi ili vi, biti siguran?

82. Bi}e sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobo{tvom ne mije{aju; oni }e biti na pravom putu."

83. To su dokazi na{i koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi vi{e stepene dajemo onima kojima Mi ho}emo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i sveznaju}i.

84. I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo – a Nuha smo jo{ prije uputili – i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna – eto, tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine –

85. i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Il’jasa – svi oni su bili dobri –

86. i Ismaila i El-jese’a i Junusa i Luta – i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali –

87. i neke pretke njihove i potomke njihove i bra}u njihovu – njih smo odabrali i na pravi put im ukazali.

88. To je Allahovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima ho}e od robova Svojih. A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono {to su ~Inili.

89. To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesni{tvo dali. Pa ako ovi u to ne vjeruju, Mi smo time zadu`ili ljude koji }e u to vjerovati.

90. Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put. Reci: "Ja od vas ne tra`im nagradu za Kur’an, on je samo pouka svjetovima."

91. Jevreji ne poznaju Allaha kako treba – kad govore: "Nijednom ~ovjeku Allah nije ni{ta objavio!" Reci: "A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljete i pokazujete, - a mnogo i krijete -, i pou~avate se onome {to ni vi ni preci va{i niste znali?" Reci: "Allah!" Zatim ih ostavi neka se la`ima svojim zabavljaju.

92. A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvr|uje onu prije nje da opominje{ Mekku i ostali svijet. A oni koji u onaj svijet vjeruju – vjeruju i u nju i o molitvama svojim brigu brinu.

93. Koje je nepravedniji od onoga koji la`i o Allahu iznosi ili koji govori: "Objavljuje mi se" – a ni{ta mu se ne objavljuje, ili koji ka`e: "I ja }e re}i isto onako kao {to Allah objavljuje." A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispru`ili ruke svoje prema njima: "Spasite se ako mo`ete! Od sada }ete neizdr`ljivom kaznom biti ka`njeni zato {to ste Allaha ono {to nije istina iznosili i {to ste se prema dokazima Njegovim oholo pona{ali."

94. A do}i }ete Nam pojedina~no, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustiv{i dobra koja smo vam bili darovali. "Mi ne vidimo s vama bo`anstva va{a koja ste Njemu ravnim smatrali, pokidane su veze ma|u vama i nema vam onih koje ste posrednicima dr`ali."

95. Allah }ini da zrnje i ko{pice prokliju. On iz ne`iva izvodi `ivo, iz `iva ne`ivo, - to vam je, eto, Allah, pa kuda se onda odme}ete?

96. On ~ini da zora svi}e, On je no} odredio za po~inak, a Sunce i Mjesec za ra~unanje vremena; to je odredba Silnoga, Sveznaju}eg.

97. On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru. – Mi potanko obja{njavamo znamenja Na{a ljudima koji znaju.

98. On vas stvara od jednog ~ovjeka da na zemlji `ivite i da u njoj sahranjeni budete. – Mi potanko pru`amo dokaze ljudima koji razumiju.

99. On vodu s neba spu{ta, pa Mi onda ~inimo da pomo}u nje ni~u sve vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasa|eni, naro~ito masline i {ipci, sli~ni razli~iti. Posmatrajte, zato, plodove njihove, kad se tek pojave i kad zru. To je zaista dokaz za ljude koji vjeruju.

100. Nevjernici smatraju d`innove ravne Allahu, a On je njih stvorio, i izmislili su, ne misle}i {ta govore, da On ima sinove i k}eri. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga kako Ga oni opisuju!

101. On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema `ene, On sve stvara, i samo On sve zna.

102. To vam je Allah, Gospodar va{, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato se Njemu klanjajte; On nad svim bdi!

103. Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upu}en u sve.

104. "Od Gospodara va{eg dolaze vam dokazi, pa onaj ko ih usvaja – u svoju korist to ~ini, a onaj ko je slijep – na svoju {tetu je slijep, a ja nisam va{ ~Uvar."

105. I, eto, tako, Mi na razne na~ine izla`emo dokaze da bi oni rekli: "Ti si U~io!" i da bismo to objasnili ljudima koji ho}e da znaju.

106. Ti ono {to ti Gospodar tvoj objavljuje slu{aj – drugog boga osim Njega nema! – i mnogobo{ce izbjegavaj.

107. Da, Allah ho}e, oni ne bi druge Njemu ravnim smatrali, a Mi tebe nismo ~uvarom njihovim u~inili niti si ti njihov staratelj.

108. Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misle}i {ta govore Allaha grdili. – Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni }e se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa }e ih On o onom {to su radili obavijestiti.

109. Oni se zaklinju Allahom, najte`om zakletvom, da }e, ako im do|e ~udo, sigurno zbog njega vjernici postati. Reci: "Sva ~uda su samo u Allaha!" A odakle vi znate da }e oni, kad bi im ono do{lo, vjernici postali,

110. i da Mi srca njihova i o~i njihove ne}emo zape~atiti, i da ne}e vjerovati kao {to ni prije nisu vjerovali, i da ih ne}emo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni?

111. Kada bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih o~igledno sve dokaze sabrali, - oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio, ali ve}ina njih ne zna.

112. Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje odre|ivali, {ejtane u vidu ljudi i d`innova koji su jedni drugima ki}ene besjede govorili da bi ih obmanuli – a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi u~inili; zato ti ostavi njih, i ono {to izmi{ljaju –

113. i da bi srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju bila sklona tome i zadovoljna time, i da bi po~inili grijehe koje su po~inili.

114. Za{to da pored Allaha tra`im drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potanko? A oni kojima smo Mi dali Knjigu dobro znaju da Kur’an objavljuje Gospodar tvoj istinito, zato ti ne sumnjaj nikako!

115. Rije~i Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde; Njegove rije~i niko ne mo`e promijeniti i On sve ~uje i sve zna.

116. Ako bi se ti pokoravao ve}ini onih koji `ive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore.

117. Gospodaru tvom su dobro poznati oni koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na pravom putu.

118. Zato jedite ono pri ~ijem klanju je spomenuto Allahovo ime, ako vjerujete u Njegove ajete.

119. A za{to da ne jedete ono pri ~ijem klanju je spomenuto Allahovo ime kad vam je On objasnio {ta vam je zabranio, - osim kad ste u nevolji; mnogi, prema prohtjevima svojim, namaju}i za to nikakva dokaza, zavode druge u zabludu. A Gospodar tvoj dobro zna one koji u zlu svaku prelaze svaku mjeru.

120. Ne grije{ite ni javno ni tajno! Oni koji grije{e sigurno }e biti ka`njeni za ono {to su zgrije{ili.

121. Ne jedite ono pri ~ijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, to je, uistinu, grijeh! A {ejtani navode {ti}enike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno mnogobo{ci postali.

122. Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali `ivot i svjetlo pomo}u kojeg se me|u ljudima kre}e, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi? A nevjernicima se ~ini lijepim to {to oni rade.

123. I isto tako Mi u~inismo da u svakom gradu velika{i postanu grije{nici i da u njemu zamke postavljaju, ali oni samo sebi zamke postavljaju, a da i ne primeje}uju.

124. A kada njima dokaz dolazi, oni govore: "Mi ne}emo vjerovati sve dok se i nama ne da ne{to sli~no {to je Allahovim poslanicima dano." A Allah dobro zna kome }e povjeriti poslanstvo Svoje. One koji grije{e sigurno }e sti}i od Allaha poni`enje i patnja velika zato {to spletkare.

125. Onome koga Allah `eli da uputi – On srce njegovo prema islamu raspolo`i, a onome koga `eli da u zabludi ostavi – On srce njegovo stegne i umornim u~ini kao da ~ini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podr{ke ostavi.

126. Ovo je pravi put Gospodara tvog. A Mi obja{njavamo dokaze ljudima koji pouku primaju.

127. Njih ~eka Ku}a blagostanja u Gospodara njihova; On }e biti za{titinik njihov zbog onoga {to su ~inili.

128. A na Dan kada On sve sakupi: "O skupe {ejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli!" – "Gospodaru na{," – re}i }e ljudi, {ti}enici njihovi – "mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo da roka na{eg koji si nam odredio Ti!" – "Vatra }e biti prebivali{te va{e" – re}i }e On -, " u njoj }ete vje~no ostati, osim ako Allah druga~ije ne odredi." Gospodar tvoj je zaista mudar i svaznaju}i.

129. Tako isto Mi prepu{tamo vlast jednim silnicima nad drugim zbog onoga {to su zaradili.

130. "O skupe d`innski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da }ete ovaj va{ dan do~ekati." Njih je `ivot na Zemlji bio obmanuo i oni }e sami protiv sebe posvjedo~iti da su bili nevjernici.

131. Tako je, jer Gospodar tvoj nije uni{tavao sela i gradove zbog zuluma njihova – bez prethodne opomene njihovim stanovnicima.

132. Svima }e pripasti nagrada ili kazna, ve} prema tome kako su postupali, jer je Gospodar tvoj bdio nad onim {to su radili.

133. Gospodar tvoj je neovisan i pun milosti. Ako ho}e, vas }e ukloniti, i poslije vas one koje On ho}e dovesti, kao {to je od potomstva drugih naroda vas stvorio.

134. Ono ~ime vam se prijeti doista }e do}i i vi ne}ete sti}i uma}i!

135. Reci: "O narode moj, ~inite sve {to mo`ete, a ~ini}u i ja; sazna}ete vi ve} koga ~eka sretan kraj!" Nevjernici sigurno ne}e uspjeti.

136. Oni odre|uju za Allaha dio ljetine i dio stoke, koju je On stvorio, pa govore: "Ovo je za Allaha" – tvrde oni -, " a ovo za bo`anstva na{a"! Me|utim, ono {to je namijenjeno bo`anstvima njihovim ne sti`e Allahu, dok ono {to je odre|eno za Allaha sti`e bo`anstvima njihovim. Kako ru`no oni sude!

137. Mnogim mnogobo{cima su tako isto {ejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili. A da je Allah htio, oni to ne bi ~inili. Zato i njih i njihove izmi{ljotine ostavi!

138. Oni govore; "Ova i ova stokai ti i ti zemaljski plodovi su zabranjeni, smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvolimo" – tvrde oni -, "a ove i ove kamile je zabranjeno jahati". Ima stoke prilikom ~ijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmi{ljaju}i o Njemu la`i. A On }e ih sigurno zbog onoga {to izmi{ljaju kazniti.

139. Oni govore: "Ono {to je u utrobama ove i ove stoke dozvoljeno je samo mu{karcima na{im, a zabranjeno na{im `enama. A ako se plod izjalovi, onada su u tome sudionici." – Allah }e ih za neistine njihove koje oni pri~aju kazniti, On je mudar i sveznaju}i.

140. Oni koji iz lakoumnosti i ne znaju}i {ta rade djecu svoju ubijaju i koji ono ~ime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, govore}i neistine o Allahu, sigurno }e nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju {ta rade.

141. On je taj koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve razli~ita okusa, i masline i {ipke, sli~ne i razli~ite, - jedite plodove njhove kad plod dadu, i podajte na dan `etve i berbe ono na {ta drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike,

142. i stoku koja se tovari kolje, - jedite dio onoga ~ime vas Allah opskrbljuje, a ne slijedite {ejtanove korake, jer vam je on pravi neprijatelj

143. i to osam vrsta: par ovaca i par koza – Reci: "Da li je On zabranio mu`jake ili `enke ili ono {to se nalazi u utrobama `enki?" Ka`ite mi, i doka`ite, ako je istina to {to govorite –

144. i par kamila i par goveda, - Reci: "Da li je On zabranio mu`jake ili `enke ili ono {to se nalai u utrobama `enki? Dali ste vi bili prisutni kad vam je Allah to propisao?" – Ima li onda nepravednijeg od onoga koji, ne znaju}i istinu, izmi{lja la`i o Allahu da bi ljude u zabludu doveo. Allah sigurno ne}e ukazati na pravi put ljudima koji su nepravedni.

145. Reci: "Ja ne vidim u ovome {to mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma {ta drugo osim strvi, ili krvi koja isti~e, ili svinjskog mesa, - to je doista pogano -, ili {to je kao grijeh zaklano u ne~ije drugo, a ne u Allahovo ime." A onome ko bude primoran, ali ne iz `elje, samo toliko da glad utoli, Gospodar tvoj }e doista oprostiti i milostiv biti.

146. Jevrejima smo sve `ivotinje koje imaju kopita ili kand`e zabranili, a od goveda i brava njihov loj, osim onog s le|a ili s crijeva, ili onog pomije{anog s kostima. Time smo ih zbog zuluma njihova kaznili; i Mi, zaista, govorimo istinu.

147. A ako ti oni ne budu vjerovali, ti reci: "Gospodar va{ je neizmjerno milostiv, ali kazna Njegova ne}e mimoi}i narod gre{ni."

148. Mnogobo{ci }e govoriti: "Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci na{i, niti bismo i{ta zabranjenim u~inili." Tako isto su oni prije njih poricali, sve dok Na{u kaznu nisu iskusili. Reci: Imate li kakav dokaz da nam ga iznesete? Vi se samo za predpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite."

149. Reci: "Allah ima potpun dokaz, i da On ho}e, svima bi na pravi put ukazao!"

150. Reci: "Dovedite te svoje svjedoke, one koji }e posvjedo~iti da je Allah to zabranio!" Pa ako oni posvjedo~e, ti im nemoj povjerovati i ne povodi se za `eljama onih koji Na{e dokaze dr`e la`nim i koji u onaj svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju.

151. Reci: "Do|ite da vam ka`em {ta vam Gospodar va{ propisuje; da Mu ni{ta ne pridru`ujete, da roditeljima dobro ~inite, da djecu svoju, zbog neima{tine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo – ne pribli`ujte se nevalja{tinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva, - eto, to vam On preporu~uje da biste razmislili –

152. i da se imetku siro~eta ne pribli`avate, osim na najljep{i na~in, sve dok punoljetno ne postane, i da krivo na litru i na kantaru ne mjerite, - Mi nikoga preko njegove mogu}nosti ne zadu`ujemo -, i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne kr{ite, - eto, to vam On nare|uje da biste to na umu imali.

153. I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; - eto, to vam On nare|uje, da biste se grijeha klonili."

154. Mi smo Musau Knjigu dali da u~inimo potpunom blagodat onome koji }e prema njoj postupati i kao obja{njenje svemu i uputu i milost – da bi oni povjerovali da }e pred Gospodara svoga stati.

155. A ova Knjiga koju objavljujemo jeste blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala,

156. i zato da ne ka`ete: "Kniga je objavljena dvjema vjeroispovjestima prije nas, ali mi ne znamo da je ~itamo kao oni",

157. i da ne ka`ete: "Da je Knjiga objavljena nama, bolje bismo se od njih dr`ali pravog puta." Pa objavljuje vam se, eto, od Gospodara va{eg jasan dokaz i uputstvo i milost; i ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji Allahove dokaze ne priznaje i od njih se okre}e? A Mi }emo te{kom mukom kazniti one koji se od dokaza na{ih odvra}aju zato {to to stalno ~ine.

158. Zar oni ~ekaju da im meleki do|u, ili kazna Gospodara tvoga, ili neki predznaci od Gospodara tvoga? Onoga dana kada neki predzanaci od Gospodara tvoga do|u, ni jednom ~ovjeku ne}e biti od koristi to {to }e tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio. Reci: "Samo vi ~ekajte, i mi }emo, doista, ~ekati!"

159. Tebe se ni{ta ne ti~u oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah }e se za njih pobrinuti. On }e ih o onome {to su radili obavijestiti.

160. Ko uradi dobro djelo, bi}e desetorostruko nagra|en, a ko uradi r|avo djelo, bi}e samo prema zasluzi ka`njen, i ne}e im se u~initi nepravda.

161. Reci: "Mene je Gospodar moj na pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik."

162. Reci: "Klanjanje moje, i obredi moji, i `ivot moj, i smrt moja doista su posve}eni Allahu, Gospodaru svjetova,

163. koji nema sau~esnika; to mi je nara|eno i ja sam prvi musliman."

164. Reci: "Zar da za Gospodara tra`im nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega? [to god ko uradi, sebi uradi, i svaki gre{nik }e samo svoje breme nositi. Na kraju Gospodaru svome }ete se vratiti i On }e vas o onome u }emu ste se razilazili obavijestiti.

165. On ~ini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i On vas po polo`aju jedne iznad drugih uzdi`e da bi vas isku{ao u onome {to vam daje, Gospodar tvoj, zaista, brzo ka`njava, ali On, doista, pra{ta i samilostan je."