U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 

1. Kaf. Tako Mi Kur’ana slavnog,

2. oni se ~ude {to im je do{ao jedan od njih da ih opominje, pa, nevjernici, govore: "To je ~udna stvar:

3. zar kad pomremo i zemlja postanemo...? Nezamisliv je to povratak!"

4. Mi znamo {ta }e od njih zemlja oduzeti, u nas je Knjiga u kojoj se sve ~uva.

5. Oni, me|utim, pori~u Istinu koja im dolazi i smeteni su.

6. A za{to ne pogledaju nebo iznad sebe? – kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda!

7. A Zemlju smo rasprostrli i po njoj nepomi~na brda pobacali i dali da iz nje ni~e raznovrsno prekrasno bilje,

8. da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se Gospodaru svome obra}a.

9. Mi s neba spu{tamo vodu kao blagoslov, i ~inimo da, uz pomo} njenu, ni~u vrtovi i `ito koje se `anje

10. i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih,

11. kao hranu robovima, i Mi njome o`ivljavamo mrtav predjel; takvo }e biti i o`ivljenje.

12. Prije njih poricali su na rod Nuhov, i stanovnici Ressa, i Semud

13. i Ad, i narod faraonov, i narod Lutov,

14. i stanovnici Ejke i narod Tubba; svi su oni poslanike la`nim smatrali i kaznu Moju zaslu`ili.

15. Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksali? Ne, ali oni u ponovno stvaranje sumnjaju.

16. Mi stvaramo ~ovjeka i znamo {ta mu sve du{a njegova haje, jer Mi smo njemu bli`i od vratne `ile kucavice.

17. Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane,

18. on ne izusti ni jednu rije~, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.

19. Smrtne muke }e zbilja do}i – to je ne{to od ~ega ne mo`e{ pobje}i

20. i u rog }e se puhnuti – to je Dan kojim se prijeti –

21. i svako }e do}i, a s njim i vodi} i svjedok.

22. "Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je o{tar vid."

23. A drug njegov }e re}i: "Ovaj, pored mene, spreman je."

24. "Baci u d`ehennem svakog nezahvalnika, i nad`iju,

25. koji je branio da se ~ine dobra djela i koji je nasilnik i podozriv bio,

26. koji je pored Allaha u drugog boga vjerovao, - zato ga baci u patnju najte`u!"

27. A drug njegov }e re}i: "Gospodaru na{, ja ga nisam silom zaveo, sam je u velikoj zabludi bio."

28. "Ne prepirite se preda Mnom!" – re}i }e On – "jo{ davno sam vam zaprijetio,

29. Moja Rije~ se ne mijenja i Ja nisam prema robovima svojim nepravi~an."

30. Na dan kada upitamo d`ehennem: "Jesi li se napunio?" – on }e odgovoriti: "Ima li jo{?"

31. A d`ennet }e biti primaknut ~estitima, ne}e biti ni od jednog daleko –

32. "Ovo je ono {to vam je obe}ano, svakome onome koji se kajao i ~uvao,

33. koji se Milostivog bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio.

34. U|ite u nj, u miru, ovo je Dan vje~ni!"

35. U njemu }e imati {to god za`ele – a od Nas i vi{e.

36. A koliko smo naroda prije ovih uni{tili, koji su mo}niji od njih bili, pa su po svijetu uto~i{te tra`ili, - od propasti spasa ima li?!

37. U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima ili ko slu{a, a priseban je.

38. Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono {to je izme|u njih – za {est vremenskih razdoblja, i nije Nas ophrvao nikakav umor.

39. Zato strpljivo podnosi ono {to oni govore i veli~aj Gospodara svoga i zahvaljuj Mu prije sun~eva izlaska i prije zalaska,

40. i veli~aj Ga no}u i poslije obavljanja molitvi.

41. I oslu{kuj! Dan kada }e glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu,

42. Dan kada }e oni ~uti istinit glas – to }e biti Dan o`ivljanja.

43. Mi, zaista, dajemo `ivot i dajemo smrt, i sve }e se Nama vratiti!

44. A na Dan kada }e nad njima zemlja popucati oni }e `urno izi}i; bi}e to o`ivljenje, za Nas lahko.

45. Mi dobro znamo {to oni govore; ti ih ne mo`e{ prisiliti, nego podsjeti Kur’anom onoga koji se prijetnje Moje boji!