U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 

 1. Ha-mim.

2. Objava je od Milostivog, Samilosnog,

3. Knjiga ~iji su ajeti jasno izlo`eni, Kur’an na arapskom jeziku za ljude koji znaju,

4. vijesnik radosnih vijesti i opomena, - pa opet ve}ina njih glavu okre}e, ne}e ni da ~uje.

5. "Srca na{a su" – govore oni – "pod pokriva~ima, daleka od onoga ~emu nas ti poziva{, i mi smo gluhi za to, a izme|u nas i tebe je pregrada, pa ti radi, i mi }emo raditi."

6. Reci: "Ja sam ~ovjek kao i vi, samo – meni se objavljuje da je va{ Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreni klanjate i od Njega oprosta tra`ite! A te{ko onima koji Njemu druge ravnim smatraju,

7. koji zekat ne daju i koji u onaj svijet ne vjeruju!

8. One koji vjeruju i dobra djela ~ine zbilja ~eka nagrada neprekidna."

9. Reci: "Zar, zaista, ne}ete da vjerujete u Onoga koji je u dva vremenska razdoblja Zemlju stvorio – i jo{ Mu druge ravnim smatrate? To je Gospodar svjetova!"

10. On je nepomi~na brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je u~inio i proizvode njezine na njoj odredio, sve to u ~etiri vremenska razdoblja, - ovo je obja{njenje za one koji pitaju,

11. zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo jo{ maglina bilo, pa njemu i Zemlji rekao: "Pojavite se milom ili silom!" – "Pojavljujemo se drage volje!’ – odgovorili su,

12. pa ih u dva vremenska razdoblja, kao sedam nebesa, stvorio, i odredio {ta }e se u svakom nebu nalaziti. A nebo najbli`e sjajnim zvijezdama smo ukrasilii nad njim Mi bdijemo. To je odredba Silnoga i Sveznaloga.

13. A ako glave okrenu, ti reci: "Opominjem vas munjom onakvom kakva je pogodila Ada i Semuda,

14. kada su im sa svih strana poslanici njihovi dolazili i govorili: "Ne klanjajte se nikome do Allahu"! – a oni odgovarali: "Da je Gospodar na{ htio, On bi meleke poslao, mi ne vjerujemo u ono {to je po vama poslano."

15. Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. "Ko je od nas ja~i?" – govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, ja~i od njih, - a i znamenja na{a su poricali.

16. I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar leden, da bismo im jo{ na ovom svijetu dali da osjete sramnu patnju, - patnja na onom svijetu bi}e, zaista, jo{ sramnija -, i niko im ne}e u pomo} prite}i.

17. I Semudu smo na pravi put ukazivali, ali, njima je bila milija sljepo}a od pravog puta, pa ih je stigla sramna kazna od munje, prema onome kako su zaslu`ili,

18. a one koji su vjerovali i Allaha se bojali Mi smo spasili.

19. A na Dan kad Allahovi neprijatelji u vatru budu potjerani, - oni prvi bi}e zadr`ani, da bi ih sustigli ostali, -

20. i kad do|u do nje, u{i njihove, i o~i njihove, i ko`e njihove svedo~i}e protiv njih o onome {to su radili.

21. "Za{to svjedo~ite protiv nas!" – upita}e oni ko`e svoje. – "Allah, koji je dao sposobnost govora svakom bi}u, obdario je darom govora i nas", - odgovori}e. – "On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo vratili.

22. Vi se niste krili zato da ne bi u{i va{e i o~i va{e i ko`e va{e protiv vas svjedo~ile, ve} zato {to ste vjerovali da Allah ne}e saznati mnogo {to{ta {to ste radili.

23. I to va{e uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo vas je, i sada ste nastradali."

24. Pa i ako budu trpjeli, njihovo boravi{te }e vatra biti; a ako budu tra`ili naklonost Allahovu, njihovoj molbi ne}e se udovoljiti.

25. Mi smo im bili odredili lo{e drugove koji su im lijepim prikazivali ono {to su uradili i ono {to }e uraditi, i na njima se obistinilo ono {to je re~eno za narode, d`innove i ljude koji su prije njih bili i nestali – doista su nastradali.

26. Oni koji ne vjeruju govore: "Ne slu{ajte ovaj Kur’an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!’

27. Zato }emo Mi sigurno dati da nevjernici iskuse nesnosnu patnju, i kazni}emo ih najgorom kaznom za djela koja su po~inili.

28. To je kazna za Allahove neprijatelje, vatra u kojoj }e im vje~na ku}a biti, kao naplata {to su dokaze Na{e stalno poricali.

29. I nevjernici }e re}i: "Gospodaru na{, poka`i nam d`innove i ljude, one koji su nas zaveli, da ih stavimo pod noge na{e, neka budu najdonji."

30. Onima koji govore: "Gospodar na{ je Allah" pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki’ "Ne bojte se i ne `alostite se, i radujte se d`ennetu koji vam je obe}an.

31. Mi smo za{titnici va{i u `ivotu na ovom svijetu, a i na onom; u njenu }ete imati sve ono {to du{e va{e za`ele, i {to god zatra`ite – ima}ete,

32. bi}ete po~a{}eni od Onoga koji pra{ta i koji je Milostiv."

33. A ko govori ljep{e od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela ~ini i koji govori: "Ja sam doista musliman!"

34. Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa }e ti du{manin tvoj odjednom prisni prijatelj postati,

35. To mogu posti}i samo strpljivi; to mogu posti}i samo vrlo sre}ni.

36. A kad {ejtan poku{a da te na zle misli navede, ti zatra`i uto~i{te u Allaha, jer On, uistinu, sve ~uje i zna sve.

37. Me|u znamenjima Njegovim su no} i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, ve} padajte licem na tle pred Allahom, koji ih je stvorio, ako `elite da se samo njemu jedinom klanjate.

38. A ako oni ne}e da te poslu{aju, - pa, oni koji su kod Gospodara tvoga hvale Ga i no}u i danju i ne dosa|uju se.

39. Jedno od znamenja Njegovih je i to {to ti vidi{ suhu zemlju, a kad na nju spustimo ki{u, ona se pokrene i uzbuja. Onaj ko njoj daje `ivot o`ivje}e sigurno i umrle, jer je On kadar sve.

40. Oni koji rije~i na{e izvr}u ne}e se, doista, od Nas sakriti. Pa da li }e biti ugodnije onome koji u vatru bude ba~en ili onome koji na Sudnji dan do|e smiren? Radite {ta ho}ete, On, zaista, vidi {ta vi radite.

41. Oni koji ne vjeruju u Kur’an, po{to im je objavljen... A on je, zaista, knjiga za{ti}ena,

42. la` joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudroga i hvale dostojnoga.

43. Tebi se ne}e re~i ni{ta {to ve} nije re~eno poslanicima prije tebe. Gospodar tvoj zaista pra{ta, a i bolno ka`njava.

44. A da Kur’an objavljujemo na tu|em jeziku, oni bi sigurno rekli: "Trebalo je da su mu ajeti razumljivi. Zar jezik tu|, a onaj kome se objavljuje Arap?" – Reci: "On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji ne}e da vjeruju – i gluhi su i slijepi, kao da se izdaleka mjesta dozivaju.

45. I Musau smo Knjigu dali, pa su se zbog nje podvojili. A da nije Rije~i Gospodara tvoga prije izre~ene, sa ovima bi bilo ve} svr{eno, jer oni mnogo u Kur’an sumnjaju.

46. Ko ~ini dobro, u svoju korist ~ini, a ko radi zlo, na svoju {tetu radi. – A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim.

47. Samo On zna kada }e smak svijeta nastupiti. A ni plodovi ne izlaze iz cvijetnih ~a{ki svojih i nijedna `ena ne zanese i ne rodi, a da On to ne zna. A na Dan kad ih On upita: "Gdje su oni koje ste smatrali Meni ravnim?" – oni }e odgovoriti: "Javljamo ti da niko od nas to ne tvrdi."

48. I ne}e biti onih kojima su se prije klanjali i uvjeri}e se da ne mogu nikud uma}i.

49. ^ovjeku ne dosadi da bogatstvo tra`i, a kada ga neima{tina zadesi, onda zdvaja i nadu gubi.

50. Kad ga obaspemo milo{}u Na{om, poslije nesre}e koja ga zadesi, on govori: "Ovo sam i zaslu`io i ja ne mislim da }e ^as o`ivljenja do}i. A ako budem Gospodaru svome vra}en, kod Njega me ~eka d`ennet." A Mi }emo one koji nisu vjerovali sigurno o onom {to su radili obavijestiti i da iskuse patnju te{ku – doista }emo im dati.

51. Kada ~ovjeku milost Na{u darujemo, postaje nezahvalan i uzoholi se, a kada ga nevolja dotakne, onda se dugo moli.

52. Reci: "[ta mislite, ako je Kur’an od Allaha, a vi u nj ne}ete da vjerujete – koje onda u ve}oj zabludi od onoga koji je u protivrje~ju dalekom od istine?"

53. Mi }emo im pru`ati dokaze Na{e u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to {to je Gospodar tvoj o svemu obavije{ten?

54. Oni sumnjaju da }e pred Gospodara svoga stati, a On znanjem Svojim obuhvata sve.