U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 

 1. Ha mim.

2. Knjigu objavljuje Allah, Silni i Sveznaju}i,

3. koji opra{ta grijehe i prima pokajanje, koji strahovito ka`njava i obilno nagra|uje; drugog boga osim Njega nema, Njemu se sve vra}a.

4. O Allahovim ajetima raspravljaju samo oni koji ne vjeruju, pa neka te ne obmanjuje to {to se oni po svijetu kre}u.

5. I Nuhov narod je prije njih poricao, a i poslije njega oni koji su se bili protiv poslanika urotili. Svaki narod nastojao je da se domogne svoga poslanika i trudio se da neistinom ugu{i istinu, pa sam ga Ja ka`njavao, - a kakva je bila kazna Moja!

6. I tako }e se rije~ Gospodara tvoga ispuniti da }e oni koji nisu htjeli da vjeruju – stanovnici u vatri biti.

7. Meleki koji dr`e prijesto i oni koji su oko njega veli~aju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu opro{teni grijesi vjernicima: "Gospodaru na{, Ti sve obuhvata{ milo{}u i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sa~uvaj ih patnje u vatri!

8. Gospodaru na{, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obe}ao, i pretke njihove i `ene njihove i potomstvo njihovo, 0 one koji su bili dobri; Ti si, uisitnu, silan i mudar.

9. I po{tedi ih kazne zbog ru`nih djela, jer koga Ti toga dana po{tedi{ kazne zbog ru`nih djela – Ti si mu se smilovao, a to }e, zaista, veliki uspjeh biti!"

10. Onima koji nisu vjerovali doviknu}e se: "Allahova odvratnost prema vama kad ste, pozvani da vjerujete, ostali nevjernici – bila je, doista, ve}a od va{e odvratnosti sada prema sebi."

11. "Gospodaru na{," – re}i }e oni -, "dva puta si nas usmrtio i dva puta si nas o`ivio; mi priznajemo grijehe na{e, pa imali ikakva na~ina da se izi|e?"

12. "To vam je zato {to niste vjerovali kad se pozivalo Allahu Jedinom, a vjerovali ste ako bi Mu se neko drugi smatrao jednakim! Odluka pripada jedino Allahu, uzvi{enom i velikom."

13. On vam pokazuje znamenja Svoja i spu{ta vam opskrbu s neba, a pouku }e prihvatiti samo onaj koji se Njemu obra}a.

14. Klanjate se zato Allahu, iskreno Mu ispovijedaju}i vjeru - pa makar to nevjernicima bilo mrsko -,

15. Onome najuzvi{enijem, koji svemirom vlada, koji {alje Objavu, rije~i Svoje – kome ho}e od robova Svojih, da upozori na Dan susreta me|usobnog,

16. na Dan kad }e se oni pojaviti, kada Allahu ne}e o njima ni{ta skriveno biti. "Ko }e mati vlast toga dana?" – "Allah, Jedini i Svemo}ni!"

17. Svaki ~ovjek }e toga Dana prema zasluzi ka`njen ili nagra|en biti; toga Dana ne}e biti nepravde! Allah }e, zaista, brzo obra~unati.

18. I upozori ih na bliski Sudnji dan kada }e srca do grkljana doprijeti i poprije~iti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika ne}e imati koji }e usli{an biti.

19. On zna poglede koji kriomice u ono {to je zabranjeno gledaju, a i u ono {to grudi kriju;

20. Allah }e po pravdi presuditi, a oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju – ne}e ni po ~emu suditi. Allah, zaista, sve ~uje i sve vidi.

21. Za{to oni ne putuju po svijetu pa da vide kako su zavr{ili oni prije njih. Bili su od njih mo}niji i vi{e spomenika su na Zemlji ostavili, ali ih je Allah, zbog grijehova njihovih, kaznio i niko ih od Allahove kazne nije odbranio.

22. Allah ih je kaznio zato {to su poricali jasne dokaze koje su im poslanici njihovi donosili, On je, zaista, Mo}an, On strahovito ka`njava.

23. Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Na{im i dokazom jasnim

24. faraonu i Hamanu i Karunu, ali su oni rekli: "^arobnjak i la`ov!"

25. A kada im je on donio Istinu od Nas, rekli su: "Ubijajte mu{ku djecu onih koji vjeruju u ono {to on govori, a ostavljajte u `ivotu njihovu `ensku djecu!’ – Ali, lukavstva nevjernika su uvijek uzaludna.

26. "Pustite vi meni" – re~e faraon – "da ubijem Musaa, a on neka tra`i pomo} od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru va{u ne izmjeni ili da u zemlji nered ne izazove."

27. Musa re~e: "Molim Gospodara svoga i Gospodara va{ega da me za{titi od svakog oholog koji ne vjeruje u Dana u kome }e se ra~un polagati!’

28. A jedan ~ovjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je krio vjerovanje svoje re~e: "Zar da ubijete ~ovjeka zato {to govori: ’Gospodar moj je Allah!’, onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara va{eg? Ako je la`ov, njegova la` }e njemu nauditi, a ako govori istinu, onda }e vas sti}i barem ne{to od onoga ~ime vam prijeti, jer Allah ne}e ukazati na pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo la`e.

29. O narode moj, danas vama priprada vlast i vi ste na vrhovima u zemlji, ali ko }e nas odbraniti od Allahove kazne ako nas ona stigne?" A faraon re~e: "Savjetujem vam samo ono {to mislim, a na pravi put }u vas samo ja izvesti."

30. A onda onaj vjernik re~e: "O narode moj, bojim se da i vas ne stigne ono {to je stiglo narode koji su se protiv poslanika bili urotili,

31. kao {to je to bilo sa Nuhovim narodom i Adom i Semudom i onima poslije njih. – A Allah nije nepravedan robovima Svojim.

32. O narode moj, pla{im {ta }e biti s vama na Dan kada budete jedni druge dozivali,

33. na Dan kada budete uzmi~u}i bje`ali, kada vas od Allaha ne}e mo}i niko odbraniti. A onoga koga Allah u zabludi ostavi, toga ne}e niko uputiti.

34. Jusuf vam je, jo{ davno, donio jasne dokaze, ali ste vi stalno sumnjali u ono {to vam je donio. A kad je on umro, vi ste rekli: ’Allah vi{e ne}e poslije njega poslati poslanika!’ Eto tako Allah ostavlja u zabludi svakoga ko u zlu pretjeruje i sumnja,

35. one koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije do{ao, pa izazivaju jo{ ve}u Allahovu mr`nju i mr`nju vjernika. – Tako Allah pe~ati srce svakog oholog i nasilnog."

36. "O Hamane," - re~e faraon – "sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao da staza,

37. staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga, a ja smatram da je on, zaista, la`ac." I eto tako su se faraonu njegova ru`na djela u~inila lijepim i on je bio odvra}en od pravog puta, a lukavstvo faraonovo se zavr{ilo na njegovu {tetu.

38. I onda onaj vjernik re~e: "O narode moj, ugledajte se u mene, ja }u vam na pravi put ukazati!

39. O narode moj, `ivot na ovom svijetu samo je prolazno u`ivanje, a onaj svijet je, zaista, Ku}a vje~na.

40. Ko u~ini zlo, bi}e prema njemu ka`njen, a ko u~ini dobro – bio mu{karac ili `ena, a vjernik je -, u d`ennet }e; u njemu }e imati u obilju svega, bez ra~una.

41. O narode moj, {ta je ovo, ja vas pozivam da vas spasim, a vi mene pozivate u vatru:

42. pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim onoga o kome ba{ ni{ta ne znam, a ja vas pozivam Silnome, Onome koji mnogo pra{ta.

43. Nema nimalo sumnje u to da se oni kojima me pozivate ne}e nikome ni na ovom ni na onom svijetu odazvati i da }emo se Allahu vratiti, i da }e mnogobo{ci stanovnici u ognju biti.

44. Tada }ete se sigurno mojih rije~i sjetiti! A ja Allahu prepu{tam svoj slu~aj; Allah, uistinu, robove svoje vidi."

45. I Allah ga je sa~uvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi.

46. Oni }e se ujutro i nave~e u vatri pr`iti, a kada nastupi ^as: "Uvedite faraonove ljude u patnju najte`u!"

47. I kada se u vatri budu prepirali, pa oni koji su bili potla~eni reknu glave{inama svojim: "Mi smo se za vama povodili, mo`ete li nas makar malo vatre osloboditi?",

48. onda }e glave{ine re}i: "Evo nas, svi smo u njoj, jer Allah je presudio robovima Svojim."

49. I oni koji }e u vatri biti govori}e stra`arima d`ehennemskim: "Zamolite Gospodara svoga da nam bar jedan dan svoju patnju ubla`i!"

50. "A zar vam poslanici va{i nisu jasne dokaze donosili? – upita}e oni. – "Jesu!" – odgovori}e. – "Molite onda vi!" – re}i }e oni. Ali }e molba onih koji nisu vjerovali uzaludna biti.

51. Mi }emo, doista, pomo}i poslanike Na{e i vjeroike u `ivotu na ovom svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci,

52. na Dan kada krivcima pravdanja njihova ne}e od koristi biti; njih }e prokletstvo i najgore prebivali{te ~ekati.

53. Mi smo Musau uputstvo dali i sinovima Israilovim u nasljedstvo Knjigu ostavili

54. da bude putokaz i opomena onima koji pameti budu imali.

55. Zato ti budi strpljiv – Allahovo obe}anje je istina – i moli da ti budu opro{teni tvoji grijesi, i Gospodara svoga krajem i po~etkom dana veli~aj i hvali!

56. Oni koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakv dokaz nije do{ao, u srcima njihovim je samo oholost koja ih ne}e dovesti do cilja `eljenog, zato moli od Allaha za{titu, jer On, uistinu, sve ~uje i sve vidi.

57. Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno ve}e nego stvaranje roda ljudskog, ali ve}ina ljudi ne zna.

58. Nisu isto slijepac i onaj koji vidi, nisu isto vjernici koji dobra djela ~ine i zlotvori. – Kako vas malo prima pouku!

59. Do}i }e ^as o`ivljenja, u to nema nimalo sumnje, ali ve}ina ljudi ne}e da vjeruje.

60. Gospodar va{ je rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja }u vam se odazvati! Oni koji iz oholosti ne}e da Mi se klanjaju – u}i }e, sigurno, u d`ehennem poni`eni."

61. Allah vam je dao no} da se u njoj odmarate, a dan da vidite. Allah je neizmjerno dobar prema ljudima, ali ve}ina ljudi ne}e da zahvaljuje.

62. To vam je, eto, Allah, Gospodar va{, stvoritelj svega, drugog boga osim Njega nema, pa kuda se onda odme}ete?

63. Tako su se odmetali i oni koji su Allahove dokaze poricali.

64. Allah vam je u~inio Zemlju prebivali{tem, a nebo zdanjem, i On vam obli~je daje i likove va{e ~ini lijepim, i jelima vas opskrbuljuje ukusnim. To je Allah, Gospodar va{, i neka je uzvi{en Allah, Gospodar svjetova!

65. On je @ivi, nema boga osim Njega, zato se samo Njemu klanjajte, iskreno Mu ispovjedaju}i vjeru: "Neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!"

66. Reci: "Meni je zabranjeno, o tome su mi do{li jasni dokazi od Gospodara moga, da se klanjam onima kojima se, pored Allaha klanjate, a nare|eno mi je da se pokorava Gospodaru svjetova.

67. On vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, zatim od ugru{ka, zatim ~ini da se kao dojen~ad ra|ate, i da do mu`evnog doba stignete, i da starci postanete – a neki od vas umiru prije – i da do sudnjeg ~asa po`ivite kako biste mogli da shvatite.

68. On `ivot i smrt daje! A kad ne{to odlu~i, samo rekne : "Budi! – i ono bude."

69. Zar ne vidi{ kako se okre}u oni koji o Allahovim dokazima raspravljaju?

70. Oni koji pori~u Knjigu i ono {to smo poslali po posalnicima – sazna}e posljedice toga

71. kada sa okovima o vratu i sind`irima budu vu~eni

72. po klju~aloj vodi, a zatim u vatri pr`eni,

73. i potom upitani: "Gdje su oni kojima ste se klanjali,

74. a ne Allahu?" – "Izgubili su nam se iz vida", - odgovori}e -, "ta mi se prije, u stvari, nismo nikome ni klanjali." – Eto tako Allah ostavlja u zabludi nevjernike.

75. To vam je zato {to ste bez ikakva osnova na Zemlji bahati bili i {to ste likovali.

76. Ulazite kroz kapije d`ehennema, u njemu }ete vje~no ostati, - a ru`no je prebivali{te oholih!

77. Zato ti budi strpljiv, Allahova prijetnja }e se sigurno obistiniti! Bilo da ti poka`emo dio onoga ~ime im Mi prijetimo, bilo da ti prije `ivot oduzmemo, Nama }e se oni vratiti.

78. I prije tebe smo poslanike slali, o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali. I nijedan poslanik nije mogao da u~ini nikakvo ~udo bez Allahove volje. A kad se Allahova prijetnja ispuni, bi}e presu|eno po pravdi i tada }e nevaljali nastradati.

79. Allah je za vas stvorio `ivotinje, da na nekima ja{ete, a da neke jedete,

80. Vi od njih koristi imate i vi na njima za vas va`ne potrebe ostvarujete – i na njima i na la|ama vi se vozite.

81. On vam pokazuje dokaze mo}i Svoje, pa koje od Allahovih dokaza ne priznajete?

82. Za{to oni ne putuju po svijetu, pa da vide kako su zavr{ili oni prije njih? Oni su bili od njih mnogobrojniji i ja~i i vi{e spomenika su na Zemlji ostavili, i ni{ta im nije koristilo ono {to su stekli.

83. Kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili, oni su se znanjem koje su imali di~ili, i sna{lo ih je ono ~emu su se stalno rugali.

84. A kad bi kaznu Na{u do`ivjeli, onda bi govorili: "Mi vjerujemo u Allaha, u Njega jedinog, a odri~emo se onih koje smo Njemu ravnim smatrali!"

85. Ali im vjerovanje njihovo, kada bi kaznu Na{u do`ivjeli, ne bi nimalo bilo od koristi, prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za sve robove Njegove koji su bili i nestali, - i tada bi nevjernici stradali.