U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 

 1. Elif lam-mim.

2. Ovo su ajeti mudre Knjige,

3. upute i milosti onima koji budu dobro ~inili,

4. onima koji molitvu budu obavljali i zekat davali i koji u onaj svijet budu ~vrsto vjerovali;

5. njima }e Gospodar njihov na pravi put ukazati i oni }e `elje svoje ostvariti.

6. Ima ljudi koji kupuju pri~e za razonodu, da bi, ne znaju}i koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih ~eka sramna kazna.

7. Kad se nekom od njih ajeti Na{i kazuju, on oholo glavu okre}e, kao da ih nije ni ~uo, kao da je gluh – zato mu navijesti patnju nesnosnu.

8. One koji budu vjerovali i dobra djela ~inili, doista ~ekaju ba{~e u`ivanja,

9. u njima }e vje~no boraviti – obe}anje je Allahovo istinito, a On je silan i mudar.

10. Nebesa je, vidite ih, bez stubova stvorio, a po Zemlji planine nepomi~ne razbacao da vas ne trese, i po njoj `ivotinje svih vrsta razasuo. Mi s neba ki{u spu{tamo i ~inimo da po njoj ni~u svakovrsne plemenite biljke.

11. To je Allahovo djelo; a poka`ite Mi {ta su drugi, mimo Njega stvorili? Ni{ta! Mnogobo{ci su u pravoj zabludi.

12. A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: "Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, ~ini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan."

13. Kada Lukman re~e sinu svome, savjetuju}i ga: "O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogobo{tvo je, zaista, velika nepravda."

14. Mi smo naredili ~ovjeku da bude poslu{an roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni }e se svi vratiti.

15. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra{, onoga o kome ni{ta ne zna{, ti ih ne slu{aj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodu{no pona{aj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obra}a; Meni }ete se poslije vratiti i Ja }u vas o onome {to ste radili obavijestiti.

16. "O sinko moj, dobro ili zlo, te{ko koliko zrno goru{ice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah }e na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je sveznaju}i.

17. "O sinko moj, obavljaj molitvu i tra`i da se ~ine dobra djela, a odvra}aj od r|avih i strpljivo podnosi ono {to te zadesi – du`nost je tako postupiti.

18. I, iz oholosti, ne okre}i od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.

19. U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!"

20. Kako ne vidite da vam je Allah omogu}io da se koristite svim onim {to postoji na nebesima i na Zemlji i da vas dare`ljivo obasipa milo{}u Svojom, i vidljivom i nevidljivom? A ima ljudi koji raspravljaju o Allahu bez ikakva znanja, bez ikakve upute i bez knjige svjetilje.

21. A kad im se govori: "Slijedite ono {to vam Allah objavljuje!" – odgovaraju: "Ne, mi slijedimo ono {to smo zapamtili od predaka na{ih." Zar i onda kad ih {ejtan poziva na patnju u ognju?!

22. Onaj ko se sasvim preda Allahu, a uz to ~ini dobra djela, uhvatio se za naj~vr{}u vezu. Allahu se na koncu sve vra}a.

23. A onaj koji ne vjeruju, pa, neka te ne zabrinjava nevjerovanje njegovo. Nama }e se svi vratiti i Mi }emo ih o onome {ta su radili obavijestiti; Allahu su, uistinu, poznate sva~ije misli.

24. Mi im dajemo da kratko u`ivaju, a onda }emo ih natjerati u patnju neizdr`ljivu.

25. A da ih upita{: "Ko je stvorio nebesa i Zemlju?" – sigurni bi rekli: "Allah!" – a ti reci: "Hvaljen neka je Allah!’ – samo {to ve}ina njih ne zna.

26. Allahovo je sve na nebesima i na Zemlji! Allah je, uistinu, nezavistan i hvale dostojan.

27. Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne, ulije jo{ sedam mora, ne bi se ispisale Allahove rije~i; Allah je, uistinu, silan i mudar.

28. Stvoriti sve vas i sve vas o`ivjeti isto je kao stvoriti i o`ivjeti jednoga ~ovjeka; Allah, zaista, sve ~uje i sve vidi.

29. Kako ne vidi{ da Allah uvodi no} u dan i uvodi dan u no}, i da je pot~inio Sunce i Mjesec – svako se kre}e do roka odre|enog – i da Allah dobro zna ono {to radite?

30. To zato {to je Allah – Istina, a oni kojima se, pored Njega, oni mole, - neistina, i {to je Allah uzvi{en i velik.

31. Zar ne vidi{ da la|e Allahovom milo{}u morem plove da bi vam pokazao neke dokaze Svoje/ To su, zaista, pouke za sve strpljive i zahvalne.

32. A kad ih talas, kao oblak, prekrije, mole se Allahu iskreno Mu vjeru ispovijedaju}i; a ~im ih On do kopna dovede, samo Mu neki zahvalni ostaju. A dokaze Na{e samo izdajnik, nezahvalnik pori~e.

33. O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kod roditelj djetetu svome ne}e mo}i nimalo pomo}i, niti }e dijete mo}i svome roditelju imalo pomo}i! Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako `ivot na ovom svijetu ne zvara i neka vas u Allaha {ejtan ne pokoleba.

34. Samo Allah zna kad }e Smak svijeta nastupiti, samo On spu{ta ki{u i samo On zna {ta je u matericama, a ~ovjek ne zna {ta }e sutra zaraditi i ne zna ~ovjek u kojoj }e zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sva zna i o svemu je obavije{ten.