U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 

 1. Elif Lam Mim.

2. Misle li ljudi da }e biti ostavljeni na miru ako ka`u: "Mi vjerujemo!" i da u isku{enje ne}e biti dovedeni?

3. A Mi smo u isku{enje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji la`u.

4. Zar misle oni koji zla djela rade da }e Nama uma}i? – Lo{e prosu|uju!

5. Onaj ko se boji susreta sa Allahom – pa, do}i }e, sigurno, Dan obe}ani; a On sve ~uje i sve zna!

6. A onaj ko se bori – bori se samo za sebe, jer Allah sigurno mo`e bez svih svjetova biti.

7. Onima koji vjeruju i dobra djela ~ine pre}i }emo sigurno, preko r|avih postupaka njihovih, i za ono {to su radili, doista, }emo ih najljep{om nagradom nagraditi.

8. Mi smo svakog ~ovjeka zadu`ili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatra{, o kome ti ni{ta ne zna{, onda ih ne slu{aj. Meni }ete se vratiti, pa }u vas Ja o onome {to ste radili obavijestiti.

9. One koji vjeruju i dobra djela ~ine sigurno }emo me|u one koji su dobri uvrstiti.

10. Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha" – a kad neki Allaha radi bude na muke stavljen, on dr`i da je ljudsko mu~enje isto {to i Allahova kazna. A ako pobjeda do|e od Gospodara tvoga, sigurno }e oni re}i: "Bili smo uz vas!" A zar Allah ne zna dobro ono {to je u grudima ~ijim?

11. Allah dobro zna one koji vjeruju i dobro zna one koji su dvoli~ni.

12. Nevjrenici govore vjernicima: "Slijedite na{ put, a mi }emo nositi grijehe va{e!’ – a ne bi ponijeli nijedan grijeh njihov, oni samo la`u,

13. ali }e, sigurno, vlastito breme i breme onih koje su u zabludu odveli nositi, i za la`i koje su iznosili, doista, }e na Sudnjem danu odgovarati.

14. Mi smo Nuha narodu njegovuposlali i on je me|u njima ostao hiljadu, manje pedeset, godina, pa ih je potom zadesio potop, zato {to su Allahu druge ravnim smatrali.

15. I Mi smo njega i one {to su bili u la|i – spasili, i pou~nim primjerom svjetovima je u~inili.

16. A i Ibrahima. "Allahu se jedino klanjate" – govorio je on narodu svome – "i Njega se bojte, to vam je bolje, da znate.

17. Vi se, mimo Allaha, kumirima klanjate i la`i smi{ljate. Oni kojima se vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od Allaha tra`ite i Njemu se klanjate i Njemu zahvalni budite! – Njemu }ete se vratiti." –

18. Ako vi smatrate la`nim mene, pa smatrali su la`nim svoje poslanike i narodi prije vas; a poslanik je jedino du`an da jasno obznani.

19. Zar ovi ne vide kako Allah sve iz ni~ega stvara? On }e to opet u~initi; Allahu je to, zaista, lahko.

20. Reci: "Putujte po svijetu da vidite {ta je On iz ni~ega stvorio. I, Allah }e to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve mo`e;

21. On ka`njava onoga koga On ho}e i milost ukazuje onome kome On ho}e, i njemu }ete se vratiti.

22. Njegovoj kazni ne}ete uma}i ni na Zemlji ni na nebu, a nemate, mimo Allaha, ni za{titinika ni pomaga~a.

23. A onima koji ne}e da vjeruju u Allahove dokaze i u susret s njime, njima nije stalo do Moje milosti – njih ~eka patnja nesnosna."

24. Odgovor naroda njegova bija{e: "Ubijte ga ili spalite!" – ali, Allah ga je iz vatre izbavio. To su, uistinu, dokazi za narod koji vjeruje.

25. "Vi ste" – re~e on – "mimo Allaha kumire prihvatili da biste u `ivotu na ovome svijetu me|usobne prijateljske odnose odr`avali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih }ete se odricati i jedni druge }ete proklinjati, vatra }e va{e boravi{te biti, i niko vam u pomo} ne}e mo}i prite}i."

26. I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim re~e: "Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar."

27. I Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonili i potomcima njegovim vjerovjesni{tvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu lijep pomen sa~uvali, a na onom }e, doista, jedan od onih dobrih biti.

28. I Luta. Kada narodu svome re~e: "Vi ~inite takav razvrat kakav prije vas niko na svijetu nije ~inio:

29. s mu{karcima op~ite, po drumovima presre~ete, i na skupovima svojim najodvratnije stvari ~inite", - odgovor naroda njegova bija{e: "U~ini da nas Allahova kazna stigne, ako istinu govori{!"

30. "Gospodaru moj," – re~e on – "pomozi mi protiv naroda gre{nog!’

31. I kad izaslanici na{i Ibrahimu radosnu vijest doneso{e: "Mi }emo uni{titi stanovnike onoga grada, jer su njegovi stanovnici nevjernici."

32. "U njemu je Lut" – re~e Ibrahim. – "Mi dobro znamo ko je u njemu" – reko{e oni – "mi }emo njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim `ene njegove, ona }e ostati s onima koji }e kaznu iskusiti.

33. I kad izaslanici na{i do|o{e Lutu, on se zbog njih sneveseli i uznemiri. "Ne boj se i ne brini se" – reko{e oni -, "mi }emo tebe i porodicu tvoju spasiti, osim `ene tvoje; ona }e ostati s onima koji }e kaznu iskusiti.

34. A na stanovnike ovog grada spusti}emo stra{nu kaznu s neba zbog toga {to su razvratnici."

35. I od njega smo ostavili vidljive ostatke ljudima koji budu pameti imali.

36. A u Medjen brata njihova [uajb: "O narode moj," – govorio je on – "Allahu se jedino klanjajte i ~inite ono za {to }ete dobiti nagradu na onom svijetu, a po zemlji, nered prave}i, zlo ne radite!"

37. Ali mu oni ne povjerova{e, pa ih zadesi stra{an potres i oni osvanu{e u zemlji svojoj mrtvi, nepomi~ni.

38. A i Ada i Semuda, - ostaci domova njihovih su vam vidljivi -, {ejtan im je lijepim njihove postupke predo~io, pa ih, iako su razumni bili, od pravog puta odvratio;

39. I Karuna i faraona i Hamana; Musa im je jasne dokaze donio, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli.

40. I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun pijeska poslali, a neke stra{nim glasom uni{tili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. – Allah im nije u~inio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.

41. Oni koji, mimo Allaha, za{titnike uzimaju sli~ni su pauku koji sebi isplete ku}u, a najslabija je ku}a, uistinu, paukova ku}a, neka znaju!

42. Allah dobro zna da ovi kojima se oni, pored Njega, klanjaju ni{ta ne predstavljaju; On je Silni i Mudri!

43. To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo u~eni shva}aju.

44. Allah je nebesa i Zemlju s razlogom stvorio; to je, doista, pouka onima koji vjeruju.

45. Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavaljaj molitvu, molitva, zaista, odvra}a od razvrata i od svega {to je ru`no; obavljanje molitve je najve}a poslu{nost! – A Allah zna {ta radite.

46. I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljep{i na~in, - ne i sa onima me|u njima koji su nepravedni -, i recite: "Mi vjerujemo u ono {to se objavljuje nama, a na{ Bog i va{ Bog jeste – jedan, i mi se Njemu pokoravamo."

47. Kao i njima, Mi tebi objavljujemo Knjigu, a neki od onih kojima smo ve} dali Knjigu – i u ovu vjeruju, a i od ovih neki u nju vjeruju, a dokaze Na{e samo nevjernici osporavaju.

48. Ti prije nje nijednu knjigu nisi ~itao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao; ina~e, posumnjali bi oni {to la`i govore.

49. A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je razum dat; a Na{e ajete samo nepravedni osporavaju –

50. i govore: "Za{to mu od Gospodara njegova nisu neka ~uda poslana?" Reci: "^uda su jedino u Allaha, a ja samo jasno opominjem."

51. A zar im nije dosta to {to Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se kazuje; u njoj je, doista, blagodat i pouka narodu koji vjeruje.

52. Reci: "Allah je dovoljan svjedok meni i vama, On zna sve {to je na nebesima i na Zemlji. A oni koji u kumire vjeruju, a u Allaha ne vjeruju, oni su izgubljeni.

53. Oni tra`e od tebe da ih {to prije stigne kazna. A da nije odre|enog roka za to, kazna bi im do{la, a do}i }e im, sigurno, iznenada, oni ne}e predosjetiti.

54. Oni tra`e od tebe da ih {to prije stigne kazna, a d`ehennem }e sigurno sve nevjernike obuhvatiti

55. na Dan kad ih patnja i odozgo i odozdo obuzme, melek rekne; "Ispa{tajte za ono {to ste radili!"

56. O robovi Moji koji vjerujete, Moja je Zemlja prostrana, zato se samo Meni klanjajte!

57. Svako `ivo bi}e }e smrt okusiti, i Nama }ete se poslije vratiti.

58. One koji budu vjerovali i dobra djela ~inili smjesti}emo u d`ennetske odaje, ispred kojih }e rijeke te}i, u njima }e vje~no boraviti. Kako }e divna biti nagrada onima koji su se trudili,

59. onima koji su trpjeli i u Gospodara svoga se uzdali!

60. A koliko ima `ivotinja koje ne sakupljaju hranu sebi, Allah ih hrani, a i vas! On sve ~uje i sve zna.

61. A da ih upita{: "Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec pot~inio?" – sigurno bi rekli: "Allah!" Pa kuda se onda odme}u?

62. Allah u izobilju daje hranu onome kome ho}e od robova Svojih, a nekome i uskra}uje; - Allah, zaista, zna sve.

63. A ako ih upita{: "Ko s neba ki{u spu{ta i njome mrtvu zemlju o`ivljava?" – sigurno }e re}i: "Allah!" a ti reci; "Hvala Allahu!" ali ve}ina njih ne shva}a.

64. @ivot na ovom svijetu nije ni{ta drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je - `ivot, kad bi samo oni znali!

65. Kad se u la|e ukrcaju, iskreno se mole Allahu, a kad ih On do kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju

66. da bi pokazali nezahvalnost prema onome {to im Mi dajemo, i da bi u`ivali. A zna}e oni!

67. Zar ne vide da smo Harem svetim i bezbjednim u~inili, dok se svuda okolo njih otima i pla~ka? I zar u la` vjeruju, a na Allahovim blagodatima su nezahvalni?

68. I ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmi{lja la`i ili pori~e Istinu koja mu dolazi? I zar nevjernicima nije mjesto u d`ehennemu?

69. One koji se budu zbog Nas borili Mi }emo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela ~Ine!