U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog  

1. Ludima se bli`i ~as polaganja ra~una njihova, a oni, bezbri`ni, ne mare za to.

2. I ne do|e im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slu{aju}i je, ne podsmjehuju

3. Srca rasijanih. A mnogobo{ci govore {apatom: "Da li je ovaj ne{to drugo do ~ovjek kao i vi? Zar }ete slijediti vred`inu, a vidite da jest?"

4. "Gospodar moj zna" – re~e on – "{ta se govori i na nebu i na Zemlji; On sve ~uje i sve zna!"

5. Oni, ~ak, govore: "To su samo smu{eni snovi; on ga izmi{lja; on je pjesnik; neka nam donese kakvo ~udo kao i prija{nji poslanici!"

6. Nijedan grad koji smo Mi prije njih uni{tili nije u ~udo povjerovao, pa zar }e ovi vjerovati?

7. I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi!

8. Mi ih nismo stvarali kao bi}a koja `ive bez hrane, ni oni nisu besmrtni bili.

9. Poslije smo im obe}anje ispunjavali, i njih, i one koje smo htjeli, spasavali, a one koji su nevaljali bili uni{tavali.

10. Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava va{a, pa za{to se ne opametite?

11. A koliko je bilo nevjerni~kih sela i gradova koje smo uni{tili i poslije kojih smo druge narode podigli!

12. I ~im bi silu Na{u osjetili, kud koji bi se iz njih razbje`ali.

13. "Ne bje`ite, vratite se u`ivanjima va{im i domovima va{im, mo`da }e vas neko {to upitati."

14. "Te{ko nama," – oni bi govorili -, "mi smo, zaista, nevjernici bili!"

15. I kukali bi tako sve dok ih ne bismo u~inili, kao `ito po`njeveno, nepomi~nim.

16. Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i ono {to je izme|u njih, da se zabavljamo.

17. Da smo htjeli da se zabavljamo, zabavljali bismo se onako kako Nama dolikuje, ali Mi to ne ~inimo,

18. Nego isitnom suzbijamo la`, istina je ugu{i i la`i nestane; a te{ko vama zbog onoga {to o Njemu iznosite!

19. Njegovo je ono {to je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod njega ne zaziru da mu se klanjaju, i ne zamaraju se,

20. Hvale ga no}u i danju, ne malaksavaju.

21. Zar }e kumiri koje oni od zemlje prave mrtve o`ivjeti?

22. Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvi{en Allah, Gospodar svemira, od onoga {to Mu pripisuju!

23. On ne}e biti pitan za ono {to radi, a oni }e biti pitani.

24. Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci; "Doka`ite!" Ova Knjiga je pouka za moje sljedbenike, a bilo je knjiga i za one koji su prije mene bili i nestali. Me|utim, ve}ina njih ne zna istinu, pa zato glave okre}u.

25. Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!"

26. Oni govore: "Milostivi ima dijete!" Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi po{tovani.

27. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.

28. On zna {ta su radili i {ta }e uraditi, i oni }e se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz stahopo{tovanja prema Njemu, bri`ni.

29. A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!" – kaznili bismo d`ehennemom, jer Mi tako ka`njavamo mnogobo{ce.

30. Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smi ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve `ivo stvaramo? I zar ne}e vjerovati?

31. Mi smo po Zemlji nepomi~ne planine razmjestili da ih ona ne potresa, i po njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda `ele stizali.

32. I to {to je nebeski svod osiguran Na{e je djelo, a oni se ipak okre}u od znamenja koja su na njemu.

33. I no} i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove.

34. Nijedan ~ovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umre{, zar }e oni dovijeka `ivjeti?

35. Svako `ivo bi}e smrt }e okusiti! Mi vas stavljamo na ku{nju i u zlu i u dobru i Nama }ete se vratiti.

36. Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: "Je li to onaj koji va{e bogove huli?" A oni sami ne vjeruju kada se spomene Milostivi.

37. ^ovjek je stvoren od `urbe. Pokaza}u Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne po`urujte!

38. Oni govore: "Kada }e ve} jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?"

39. A da nevjernici znaju da tada ne}e mo}i da otklone vatru od lica svojih i le|a svojih, i da im niko ne}e mo}i pru`iti pomo},

40. Nego }e im nenadano do}i i zaprepastiti ih i da je ne}e mo}i nazad vratiti i da im se ne}e vremena dati!

41. I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo ba{ ono ~emu su se rugali.

42. Reci: "Ko }e vas od Milostivog no}u i danju {tititi?" Niko! Pa ipak oni od Kur’ana glave okre}u.

43. Zar }e ih njihova bo`anstva, a ne Mi, odbraniti? Ta ona sama sebi ne mogu pomo}i, i niko nevjernike od Na{e kazne ne mo`e pod okrilje uzeti!

44. Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da u`ivaju, pa su im dani radosti dugi. A zar oni ne vide da Mi u zemlju njihovu dolazimo i da je s krajeva njezinih umanjujemo, pa kako bi oni bili pobjednici?!

45. Reci: "Ja vas opominjem Objavom!" – ali, gluhi ne ~uju poziv kad se opominju.

46. A da ih samo da{ak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigurno bi povikali: "Te{ko nama, doista, smo sami sebi nepravdu u~inili!"

47. Mi }emo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo ne}e u~initi; ako ne{to bude te{ko koliko zrno goru{ice, Mi }emo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to {to }emo Mi ra~une ispitivati.

48. Mi smo Musau i Harunu dali Tevrat, svjetlo i pouka za one koji se budu grijeha klonili,

49. za one koji se Gospodara svoga budu bojali i kad ih niko ne vidi, i koji od ~asa o`ivljenja budu strepjeli.

50. A i ovaj Kur’an je blagoslovljena pouka koju objavljujemo, pa zar da ga vi pori~ete?

51. Mi smo jo{ prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.

52. Kad on ocu svome i narodu svome re~e; "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i no} klanjate?"

53. oni odgovori{e; "I na{i preci su im se klanjali."

54. "I vi ste, a i preci va{i su bili u o~itoj zabludi" – re~e.

55. "Govori{ li ti to ozbiljno ili se samo {ali{?" – upita{e oni.

56. "Ne", - re~e – "Gospodar va{ je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja }u vam to dokazati.

57. Tako mi Allaha, ja }u, ~im se udaljite, va{e kumire udesiti!" –

58. I porazbija ih on u komade, osim onog najve}eg, da bi se njemu obratili.

59. "Ko uradi ovo sa bogovima na{im?" – povika{e oni -, "zaista je nasilnik".

60. "^uli smo jednog momka kako im huli", - reko{e -, "ime mu je Ibrahim."

61. "Dovedite ga da ga ljudi vide" – reko{e – "da posvjedo~e".

62. "Jesi li ti uradio ovo s bogovima na{im, o Ibrahime?" – upita{e.

63. "To je u~inio ovaj najve}i od njih, pitajte ih ako umiju da govore_ - re~e on.

64. I oni se zamisli{e, pa sami sebi reko{e; "Vi ste, zaista, nepravedni!’

65. Zatim glave obori{e i reko{e: "Ta ti zna{ da ovi ne govore!"

66. "Pa za{to se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni korisitit niti od vas kakvu {tetu otkloniti?" – upita on.

67. "Te{ko vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Za{to se ne opametite?" –

68. "Spalite ga i bogove va{e osvetite, ako ho}ete i{ta da u~inite!" – povika{e.

69. "O vatro", - rekosmo Mi – "postani hladna, i spas Ibrahimu!"

70. I oni htjedo{e da mu postave zamku, ali ih Mi onemogu}ismo

71. i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili,

72. i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih u~inismo dobrim,

73. i u~inismo ih vjerovjesnicima da upu}uju prema zapovijedi Na{oj, i objavismo im da ~ine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali.

74. I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kom su stanovnici njegovi odvratne stvari ~inili, izbavismo – to, uistinu, bija{e narod razvratan i zao –

75. i u milost Na{u ga uvedosmo; on je doista, od onih dobrih.

76. I Nuhu se, kad u davno vrjeme zavapi, odazvasmo i njega i ~eljad njegovu od jada velikog spasismo

77. i od naroda ga, koji je smatra neistinitim dokaze Na{e, za{titismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo.

78. I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu {to su ga no}u ovce ne~ije opasle – i Mi smo bili svjedoci su|enju njihovu –

79. i u~inismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I pot~inismo planine i ptice s Davudom Allaha hvale: to smo Mi bili kadri u~initi.

80. I nau~ismo ga da izra|uje pancire za vas da vas {tite u borbi s neprijateljem, - pa za{to niste zahvalni?

81. A Sulejmanu vjetar jaki poslu{nim u~inismo – po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili; a Mi sve dobro znamo;

82. i {ejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njim smo Mi bdjeli.

83. I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja sna{la, a Ti si od milostivih najmilostiviji!" –

84. odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milo{}u Na{om, ~eljad njegovu i uz njih jo{ toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.

85. I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su oni bili strpljivi.

86. I obasusmo ih milo{}u Na{om, oni doista bijahu dobri.

87. I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga ne}emo kazniti, - pa poslije u tminama zavapi: "Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! a ja sam se zaista ogrije{io prema sebi!" –

88. odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spasavamo vjernike.

89. I Zekerijjau se, kada zamoli Gospdara svoga: "Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si jedini vje~an!" –

90. odazvasmo i, izlije~iv{i mu `enu, Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili da {to vi{e dobra u~Ine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.

91. A i onu koja je sa~uvala djevi~anstvo svoje, u njoj `ivot udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima u~inismo.

92. Ova va{a vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam – va{ Gospodar, zato se samo Meni klanjajte!

93. I oni su se izme|u sebe u vjeri podvojili, a svi }e se Nama vratiti.

94. ko bude dobra djela ~inio i uz to vjernik bio, trud mu ne}e li{en nagrade ostati, jer smo mu ga sigurno Mi pribilje`ili.

95. A nezamislivo je da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi uni{tili ne}e Nama vratiti.

96. I kada se otvore Jed`ud` i Med`ud` i kada se ljudi budu niz sve strmine `urno spu{tali

97. i pribli`i se istinita prijetnja, tada }e se pogledi nevjernika uko~iti. "Te{ko nama, mi smo prema ovome ravnodu{ni bili; mi smo sami sebi nepravdu u~inili!’

98. I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate – bi}ete gorivo u d`ehennemu, a u nj }ete doista u}i.

99. Da su oni bogovi, ne bi u nj u{li, i svi }e u njemu vje~no boraviti,

100. u njemu }e prigu{eno uzdisati, u njemu ni{ta radosna ne}e ~uti.

101. A oni kojima smo jo{ prije lijepu nagradu obe}ali, oni }e od njega daleko biti,

102. huku njegovu ne}e ~uti, i vje~no }e u onom {to im budu du{e `eljele u`ivati,

103. ne}e ih brinuti najve}i u`as, nego }e ih meleki do~ekivati: "Evo ovo je va{ dan, vama obe}an!" –

104. onoga Dana kada smotamo nebesa kao {to se smota list papira za pisanje. Onako kako smo prvi put iz ni~ega stvorili, tako }emo ponovo iz ni{ta stvoriti, - to je obe}anje Na{e, Mi smo doista kadri to u~initi.

105. Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da }e Zemlju Moji ~estiti robovi naslijediti.

106. U ovom je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali,

107. a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.

108. Reci: "Meni se objavljuje da je va{ Bog – jedan Bog, zato se samo Njemu klanjajte!’

109. I ako oni le|a okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono ~ime vam se prijeti;

110. On zna glasni izgovorene rije~i, zna i ono {to krijete,

111. a ja ne znam da nije to vama isku{enje, i pru`anje u`ivanja jo{ za izvjesno vrijeme".

112. "Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslu`ili!’ – re~e on -, "a od Gospodara na{ega, Milostivoga, treba tra`iti pomo} protiv onoga {to vi iznosite".