ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 

 1. Ta-ha.

2. Ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{,

3. ve} da bude pouka onome koji se boji, -

4. objavljuje ga stvoritelj Zemlje i nebesa visokih,

5. Milostiv, koji upravlja svemirom svim.

6. Njegovo je {to je na nebesima i {to je na Zemlji i {to je izme|u njih i {to je pod zemljom!

7. Ako se ti glasno moli{, - pa, On zna i {ta drugom tajno rekne{ i {to samo pomisli{!

8. Allah, drugog boga osim Njega nema, najljep{a imena ima!

9. A da li je do tebe doprla vijest o Musau,

10. kada je vatru ugledao pa ~eljadi svojoj rekao: "Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, mo`da }u vam nekakvu glavnju donijeti ili }u pored vatre na}i nekoga ko }e mi put pokazati."

11. A kad do nje do|e, neko ga zovnu; "O Musa,

12. Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obu}u svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva.

13. Tebe san izabrao, zato ono {to ti se objavljuje slu{aj!

14. Ja sam, uisitnu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio!

15. ^as o`ivljenja }e sigurno do}i- od svakog ga tajim -, kad }e svaki ~ovjek prema trudu svome nagra|en ili ka`njen biti.

16. I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u nj onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da bude{ izgubljen.

17. A {ta ti je to u desnoj ruci, o Musa?"

18. "Ovo je moj {tap" – odgovori on – "kojim se po{tapam i kojim li{}e ovcama svojim skidam, a slu`i mi i za druge potrebe."

19. "Baci ga, o Musa!’ – re~e On.

20. I ona ga baci, kad on – zmija koja mili.

21. "Uzmi je i ne boj se!- re~e On -, "Mi }emo je vratiti u ono {to je bila prije.

22. i uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka }e se pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto – znamenje drugo,

23. da ti poka`emo neka od Na{ih velikih ~uda.

24. Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevr{io!’

25. "Gospodaru moj," – re~e Musa – "u~ini prostranim prsa moja

26. i olak{aj zadatak moj:

27. odrije{i uzao sa jezika mog

28. da bi razumjeli govor moj

29. i podaj mi za pomo}nika iz porodice moje

30. Haruna, brata mog;

31. osna`i me njime

32. i u~ini drugom u zadatku mome,

33. da bismo Te mnogo hvalili

34. i da bismo Te mnogo spominjali,

35. Ti, uisitnu, zna{ za nas."

36. "Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa!’ – re~e On,

37. "a ukazali smo ti milost Svoju jo{ jednom,

38. kada smo majku tvoju nadahnuli onim {to se samo nadahnu}em sti}e:

39. ’Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka }e ga na obalu izbaciti, pa }e ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.’ I Ja sam u~Inio da te svako voli i da raste{ pod okom mojim.

40. Kada je sestra tvoja oti{la i rekla: ’Ho}ete li da vam poka`em onu koja }e se o njemu brinuti?’ – Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i da vi{e ne tuguje. A ti si ubio jednog ~ovjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i iz raznih nevolja te spasili. I ti si ostao godinama me|u stanovnicima Medjena, zatim si, o Musa, u pravo vrijeme do{ao.

41. i Ja sam te za Sebe izabrao.

42. Idite ti i brat tvoj, sa dokazima Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti,

43. idite faraonu, on se, doista, osilio,

44. pa mu blagim rije~ima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!’

45. "Gospodaru na{," – reko{e oni – "bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekora~i."

46. "Ne bojte se!’ – re~e On -, "Ja sam s vama, Ja sve ~ujem i vidim.

47. Idite k njemu i recite; ’Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih mu~iti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga, a nek `ivi u miru onaj koji pravi put slijedi!

48. nama se objavljuje da }e sigurno sti}i kazna onoga koji ne povjeruje i glavu okrene.’"

49. "Pa ko je Gospodar va{, o Musa?" – upita faraon.

50. "Gospodar na{ je onaj koji je svemu onom {to je stvorio dao ono {to mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi nadahnuo."

51. "A {ta je sa narodima davna{njim?" – upita on.

52. "O njima zna sve Gospodar moj, u Knjizi je, Gospodaru mome ni{ta nije skriveno i On ni{ta ne zaboravlja.

53. On je za vas Zemlju posteljom u~inio i po njoj vam prolaze utro, i On spu{ta s neba ki{u!’ – Samo Mi dajemo da uz njenu pomo} u parovima ni~e bilje raznovrsno.

54. Jedite i napasajte stoku svoju! To su dokazi za one koji pameti imaju.

55. Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vra}amo i iz nje }emo vas po drugi put izvesti.

56. I Mi smo faraonu sve dokaze Na{e pokazali, ali je on ipak porekao i da povjeruje odbio.

57. "Zar si do{ao da nas pomo}u vrad`ibe svoje iz zemlje na{e izvede{, o Musa?" – upitao je.

58. "I mi }emo tebi vrad`ibinu sli~nu ovoj doista pripremiti! Zaka`i nam ro~i{te koga }emo se i mi i ti pridr`avati, onako kako odgovara i nama i tebi!’

59. "Neka ro~i{te bude za praznik" – re~e Musa – "i nek se narod izjutra sakupi."

60. I faraon ode, sakupi ~arobnjake svoje i poslije do|e.

61. "Te{ko vama! – re~e im Musa. "Ne iznosite la`i o Allahu, pa da vas On kaznom uni{ti; a sigurno ne}e uspjeti onaj koji la`i iznosi!’

62. I oni se, tiho {ap}u}i, stado{e o svom poslu izme|u sebe raspravljati.

63. "Ova dvojica su ~arobnjaci" – reko{e jedni drugima -, "ho}e da vas vrad`binama svojim iz zemlje va{e izvedu i da uni{te vjeru va{u prelijepu;

64. zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobijedi, sigurno }e posti}i {ta `eli!’

65. "O Musa," – reko{e oni – "ho}e{ li ti ili }emo najprije mi baciti?"

66. "Bacite vi!’ – re~e on – i odjednom mu se pri~ini da konopi njihovi i {tapovi njihovi, zbog vrad`ine njihove, kre}u,

67. i Musa u sebi osjeti zebnju.

68. "Ne boj se!" – rekosmo Mi -, "ti }e{, doista, pobijediti!

69. Samo baci to {to ti je u desnoj ruci, proguta}e ono {to su oni napravili, jer je ono {to su oni napravili samo varka ~arobnjaka, a ~arobnjak ne}e, ma gdje do{ao, uspjeti."

70. I ~arobnjaci se baci{e licem na tle govore}i: "Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara!’

71. "Vi ste mu povjerovali" – viknu faraon – "prije nego {to sam vam ja dopustio! On je u~itelj va{, on vas je vrad`bini nau~io i ja }u vam, zacijelo, unakrst ruke i noge va{e odsje}i i po stablima palmi vas razapeti i sigurno }ete saznati ko je od nas u mu~enju stra{niji i ustrajniji."

72. "Mi ne}emo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam do{li, tako nam Onoga koji nas je stvorio!" – odgovori{e oni -, "pa ~ini {to ho}e{; to mo`e{ da u~ini{ samo u `ivotu na ovom svijetu!

73. Mi vjerujemo u Gospodara na{eg da bi nam grijehe na{e oprostio i vrad`bine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagra|uje i ka`njava trajnije."

74. Onoga koji pred Gospodara svoga kao nevjernik izi|e ~eka d`ehennem, u njemu ne}e ni umrijeti ni `ivjeti;

75. a one koji pred Njega izi|u kao vjernici, a koji su dobra djela ~inili – njih sve ~ekaju visoki stepeni,

76. edenski vrtovi kroz koje }e rijeke te}i, u njima }e oni vje~no ostati, i to }e biti nagrada za one koji se budu od grijeha o~istili.

77. I Mi objavismo Musau: "No}u izvedi robove Moje i s njima suhim putem pro|i, ne strahuju}i da }e te oni sti}i i da }e{ se utopiti."

78. A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi mora prekrili;

79. faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na pravi put izveo.

80. O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja va{eg izbavili, i na desnu stranu Tura vas doveli, i manu i prepelice vam slali.

81. "Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da vas ne bi sna{la srd`ba Moja; a koga sna|e srd`ba Moja – nastradao je!

82. Ja }u sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela ~ini, i koji zatim na pravom putu istraje."

83. "A za{to si prije naroda svoga po`urio, o Musa"

84. "Evo ide za mnom" – odgovori on -, "a po`urio sam k Tebi, Gospodaru moj, da bude{ zadovoljan."

85. "Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u isku{enje doveli" – re~e On -, "njega je zaveo Samirija."

86. I Musa se narodu svome vrati srdit i `alostan. "O narode moj" – re~e – "zar vam Gospodar va{ nije dao lijepo obe}anje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili ho}ete da vas stigne srd`ba Gospodara va{eg, pa se zato niste dr`ali obe}anja koje ste mi dali!’

87. "Nismo prekr{ili dato ti obe}anje od svoje volje" – odgovori{e. "Bili smo natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili." A to isto uradio je i Samirija,

88. pa im izlio tele koje je davalo glas kao da mu~e, i oni su onda rekli: "Ovo je va{ bog i Musaov bog, on ga je zaboravio!"

89. Zar oni nisu vidjeli da im ono ni rije~i ne odgovara i da od njih ne mo`e nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu korist pribaviti?

90. A njima je Harun jo{ prije govorio: "O narode moj, vi ste njime samo u isku{enje dovedeni; Gospodar va{ je Milostivi, zato slijedite mene i slu{ajte nare|enje moje!"

91. "Mi }emo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati Musa" – odgovorili su oni.

92. "O Harune," – povika Musa – "{ta te je sprije~ilo, kad si ih vidio da su zalutali,

93. da za mnom nisi po{ao? Za{to nisi nare|enje moje poslu{ao?"

94. "O sine majke moje," – re~e Harun – "ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se pla{io da ti ne rekne{: ’Razdor si me|u sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao.’"

95. "A {ta si to ti htio, o Samirija?" – upita Musa.

96. "Ja sam vidio ono {to oni nisu vidjeli" – odgovori on -, "pa sam {aku zemlje ispod izaslanikove stope uzeo i to bacio, i eto tako je u mojoj du{i ponikla zla misao."

97. "E onda se gubi!’ – re~e Musa -, "~itavog svog `ivota }e{ govoriti: ’Neka me niko ne doti~e!’ a ~eka te jo{ i odre|eni ~as koji te ne}e mimoi}i. Pogledaj samo ovog tvog "boga" kojem si se klanjao; mi }emo ga sigurno spaliti i po moru mu prah rasuti.

98. Va{ bog je – Allah, drugog boga, osim Njega, nema! On sve zna!"

99. I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i nestali, i objavljujemo ti od Sebe Kur’an.

100. Ko za njega ne bude mario, na Sudnjem danu }e doista te{ko breme ponijeti,

101. vje~no }e u muci ostati, a jeziv tovar }e im na Sudnjem danu biti,

102. na Dan kada }e se u rog puhnuti. Toga dana }emo nevjernike modre sakupiti

103. i jedan drugom }e tiho govoriti: "Niste ostali vi{e od deset dana."

104. Mi dobro znamo o ~emu }e oni govoriti kad najrazboritiji ime|u njih rekne; "Ostali ste samo dan jedan!"

105. A pitaju te o planinama, pa ti reci: "Gospodar moj }e ih u prah pretvoriti i zasuti,

106. a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti,

107. ni udubina ni uzvisina na Zemlji ne}e{ vidjeti."

108. Toga dana }e se oni glasniku odazvati, mora}e ga slijediti i pred Milostivim glasovi }e se sti{ati i ti }e{ samo {apat ~uti.

109. Toga dana }e biti od koristi samo posredovanje samo onoga kome Milostivi dopusti i dozvoli da se za nekoga govori.

110. On zna {ta su radili i {ta ih ~eka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti.

111. Ljudi }e se @ivome i Vje~nom pokoriti, onaj koji Mu je druge ravnim smatrao svaku nadu }e izgubiti,

112. a onaj ko je dobra djela ~inio, a vjernik bio, ne}e se nepravde ni zakidanja nagrade pla{iti.

113. i eto tako, Mi Kur’an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu opomene ponavaljamo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslu{nost pobudio.

114. Neka je uzvi{en Allah, Vladar Istiniti! I ne `uri s ~itanjem Kur’ana prije nego {to ti se objavljivanje njegovo ne zavr{i, i reci; "Gospodaru moj, Ti znanje moje pro{iri!’

115. A Ademu smo odmah u po~etku naredili; ali on je zaboravio, i nije odlu~an bio.

116. A kad smo melekima rekli: "Poklonite se Ademu!" – svi su se oni poklonili, samo Iblis nije htio.

117. "O Ademe," – rekli smo – "ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj `eni, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok va{em izlasku iz d`enneta, pa da se onda mu~i{.

118. U njemu ne}e{ ni ogladnjeti, ni go biti,

119. u njemu ne}e{ ni o`ednjeti, ni `egu osjetiti."

120. Ali {ejtan mu po~e bajati i govoriti; "O Ademe, ho}e{ li da ti poka`em drvo besmrtnosti i carstvo koje ne}e nestati?"

121. I njih dvoje pojedo{e s njega i ukaza{e im se stidna mjesta njihova pa po~e{e po njima li{}e d`ennetsko stavljati – tako Adem nije Gospodara svoga poslu{ao i s puta je skrenuo.

122. Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom u~inio, pa mu oprostio i na pravi put ga uputio.

123. "Izlazite iz njega svi" – re~e On -, "jedni drugima ~ete neprijatelji biti!" Od Mene }e vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju ne}e zalutati i ne}e nesre}an biti.

124. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj }e te{kim `ivotom `ivjeti i na Sudnjem danu }emo ga slijepim o`ivjeti.

125. "Gospodaru moj," – re}i }e – "za{to si me slijepa o`ivio kada sam vid imao?"

126. "Evo za{to" – re}i }e On: "Dokazi Na{i su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa }e{ danas ti isto tako biti zaboravljen."

127. I tako }emo Mi kazniti sve one koji se pohotama previ{e odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onom svijetu bi}e, uisitnu, bolnija i vje~na.

128. Zar njima nije poznato koliko smo naroda prije njih uni{tili, onih po ~ijim nastambama oni hode! to su, zaista, dokazi za ljude pametne.

129. I da nije ranije izre~ene rije~i Gospodara tvoga, kazna bi ve} bila neminovna.

130. Zato otrpi njihove rije~i i obavljaj molitvu, hvale}i Gospodara svoga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i obavljaj je u no}nim ~asovima, i na krajevima dana, - da bi bio zadovoljan.

131. I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao u`itak raznim sortama nevjernika pru`amo, da ih time na ku{nju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vje~na.

132. Naredi ~eljadi svojoj da obavlja molitvu i istraj u tome! Mi ne tra`imo od tebe da se sam hrani{, Mi }emo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili ~eka lijep svr{etak.

133. Mnogobo{ci govore; "Za{to nam ne donese kakvo ~udo od Gospodara svoga?" A zar im ne dolazi obja{njenje o onome {to ima u davna{njim listovima?

134. A da smo ih kakvom kaznom prije njega uni{tili, sigurno bi rekli: "Gospodaru na{, za{to nam nisi poslanika poslao, pa bismo rije~i Tvoje slijedili prije nego {to smo poni`eni i osramo}eni postali."

135. Reci: "Svi mi ~ekamo, pa ~ekajte i vi, a sigurno }ete saznati ko su bili sljedbenici prave vjere i ko je bio na pravom putu."