U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Elif Lam Mim.
2. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima
koji se budu Allaha bojali;
3. onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu
obavljali i udjeljivali dio od onoga {to im mi budemo davali;
4. i onima koji budu vjerovali u ono {to se objavljuje tebi i u
ono {to je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu ~vrsto vjerovali.
5. Njima }e Gospodar njihov na pravi put ukazati i oni }e ono {to
`ele ostvariti.
6. Onima koji ne}e da vjeruju doista je svejedno opominjao ih ti
ili ne opominjao – oni ne}e vjerovati.
7. Allah je zape~atio srca njihova i u{i njihove, a pred o~ima
njihovim je koprena; njih ~eka patnja golema.
8. Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha i u onaj
svijet!"- a oni nisu vjernici.
9. Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne
znaju}i, samo sebe varaju.
10. Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest jo{ pove}ava;
njih ~eka bolna patnja zato {to la`u.
11. Kada im se ka`e: "Ne remetite red na zemlji!" –
odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!"
12. Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opa`aju.
13. Kad im se ka`e: "Vjerujte kao {to pravi ljudi
vjeruju!" – oni odgovaraju: "Zar da vjerujemo u ono u {to bezumni
vjeruju?" – A, uistinu oni su bezumni, ali ne znaju.
14. Kada susretnu one koji vjeruju, govore: "Vjerujemo!"
– a ~im ostanu nasamo sa {ejtanima svojim, govore: "Mi smo s vama, mi se samo
rugamo."
15. Allah njih izvrgava poruzi i podr`ava ih da u svom nevjerstvu
lutaju.
16. Umjesto pravim, oni su krenuli krivim putem; njihova trgovina
im nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju {ta rade.
17. Sli~ni su onima koji potpale vatru, i kad ona osvjetli njihovu
okolinu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni ni{ta ne vide!
18. Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.
19. Ili, oni su nalik na one, koji za vrijeme silnog pljuska s
neba, u punom mraku, usred grmljavine i munja, stavljaju zbog gromova prste u u{i svoje
boje}i se smrti, - a nevjernici ne mogu uma}i Allahu, - i
20. munja samo {to ih ne zaslijepi; kada god im ona bljesne, oni
pro|u, a ~im utonu u mraku stanu. A da Allah ho}e, mogao bi im oduzeti i sluh i vid, jer
Allah, zaista, sve mo`e.
21. O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i
one prije vas, da biste se kazne sa~uvali;
22. koji vam je Zemlju u~inio posteljom, a nebo zdanjem; koji s
neba spu{ta ki{u i ~ini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne ~inite svjesno
druge Allahu ravnim!
23. A ako sumnjate u ono {to objavljujemo robu Svome, na~inite vi
jednu suru sli~nu objavljenim njemu, a pozovite i bo`anstva va{a, osim Allaha, ako istinu
govorite.
24. Pa ako ne u~inite, a ne}ete u~initi, onda se ~uvajte vatre za
nevjernike pripremljene, ~ije }e gorivo biti ljudi i kamenje.
25. A one koji vjeruju i dobra djela ~ine obraduj d`ennetskim
ba{~ama kroz koje }e rijeke te}i; svaki put kada im se iz njih da kakav plod, oni }e re}i:
"Ovo smo i prije jeli", - a bi}e im davani samo njima sli~ni. U njima }e ~iste
`ene imati, i u njima }e vje~no boraviti.
26. Allah se ne ustru~ava da za primjer navede mu{icu ili ne{to
si}u{nje od nje; oni koji vjeruju – ta oni znaju da je to Istina od Gospodara
njihova; a oni koji ne vjeruju – govore: "[ta to Allah ho}e sa ovim
primjerom?" Tim On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na pravi put ukazuje; ali, u
zabludi ostavlja samo velike gre{nike,
27. koji kr{e ve} ~vrsto prihva}enu obavezu prema Allahu i
prekidaju ono {to je Allah naredio da se odr`ava, i prave nered na Zemlji; oni }e
nastradati.
28. Kako mo`ete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili ni{ta,
pa vam je On `ivot dao; On }e, zatim, u~initi i da pomrete i poslije }e vas o`ivjeti, a
onda }ete se Njemu vratiti.
29. On je za vas sve {to postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju
volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna.
30. A kada Gospodar tvoj re~e melekima: "Ja }e na Zemlji
namjesnika postaviti!" – oni reko{e: "Zar }e Ti namjesnik biti onaj koji }e
na njoj nered ~initi i krv prolijevati? A mi Tebe veli~amo i hvalimo i, kako Tebi
dolikuje, {tujemo." On re~: "Ja znam ono {to vi ne znate."
31. I pou~i On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predo~i
melekima i re~e: "Ka`ite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!"
32. "Hvaljen neka si" – reko{e oni – "mi
znamo samo ono ~emu si nas Ti pou~io; Ti si Sveznaju}i i Mudri."
33. "O Ademe", - re~e On – "ka`i im ti nazive
njihove!" I kad im on kaza nazive njihove, Allah re~: "Zar vam nisam rekao da
samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono {to javno ~inite i ono {to
krijete!"
34. A kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!"
– oni se pokloni{e, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik.
35. I Mi rekosmo: "O Ademe, `ivite, ti i `ena tvoja, u
d`ennetu i jedite u njemu koliko god `elite i odakle god ho}ete, ali se ovom drvetu ne
pribli`ujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!"
36. I {ejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga
u ~emu su bili. "Si|ite!" – rekosmo Mi – "jedni drugima }ete
neprijatelji biti, a na Zemlji }ete boraviti i do roka odre|enog `ivjeti!"
37. I Adem primi neke rije~i od Gospodara svoga, pa mu On oprosti;
On, doista prima pokajanje, On je milostiv.
38. Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene }e vam
uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili – ni~ega se ne}e bojati i
ni za ~im ne}e tugovati.
39. A onima koji ne budu vjerovali i knjige Na{e budu poricali
– bi}e stanovnici d`ehennema; u njemu }e vje~no ostati."
40. O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam
podario, i ispunite zavjet koji ste Mi dali, - ispuni}u i Ja svoj koji sam vama dao, i
samo se Mene bojte!
41. Vjerujte u ono {to objavljujem, ~ime se potvr|uje da je
istinito ono {to vi imate, i ne budite prvi koji u to ne}e vjerovati. I ne zamjenjujte
rije~i Moje za ne{to {to malo vrijedi, i samo se Mene bojte!
42. I istinu sa neistinom ne mije{ajte i istinu svjesno ne tajite!
43. Molitvu obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji
molitvu obavljaju i vi obavljajte!
44. Zar da od drugih tra`ite da dobra djela ~ine, a da pri tome
sebe zaboravljate, vi koji Knjigu u~ite? Zar se opametiti ne}ete?
45. Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, te{ko,
osim poslu{nima,
46. koji su uvjereni da }e pred Gospodara svoga stati i da }e se
Njemu vratiti.
47. O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam
podario i toga {to sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao;
48. i bojte se dana kada niko ni za koga ne}e mo}i ni{ta u~initi,
kada se ni~iji zagovor ne}e prihvatiti, kada ni od koga otkup ne}e primiti i kada im niko
u pomo} ne}e prite}i;
49. i kada smo vas od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas
najgorim mukama mu~ili: mu{ku vam djecu klali a `ensku u `ivotu ostavljali; - a to vam je
bilo veliko isku{enje od Gospodara va{eg, -
50. i kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili, a faraonove
ljude, na o~i va{e, potopili;
51. i kada smo Musau ~etrdeset no}i obe}anje ispunjavali, vi ste,
u njegovu odsustvu, sami sebi ~ine}i nepravdu, tele obo`avati po~eli.
52. Zatim smo vam, i poslije toga, oprostili da biste zahvalni
bili;
53. i kada smo Musau Knjigu, koja rastavlja istinu od neistine,
dali da biste pravim putem i{li;
54. i kada je Musa rekao narodu svome: "O narode moj,
prihvativ{i tele, vi ste samo sebi nepravdu u~inili; zato se Stvoritelju svome pokajte i
izme|u vas prestupnike smr}u kaznite. To je bolje za vas kod Stvoritelja va{eg, On }e vam
oprostiti! On prima pokajanje i On je milostiv";
55. i kada ste uglas rekli: "O Musa, mi ti ne}emo vjerovati
dok Allaha ne vidimo!" – Munja vas je o{inula, vidjeli ste.
56. Zatim smo vas, poslije smrti va{e, o`ivjeli da biste zahvalni
bili.
57. I Mi smo vam od oblaka hladovinu na~inili i manu i prepelice
vam slali: "Jedite lijepa jela kojima vas opskrbljujem!’ A oni Nama nisu
naudili, sami sebi su nepravdu nanijeli;
58. i kada smo rekli: "U|ite u ovaj grad i jedite {to god
ho}ete i koliko god ho}ete, a na kapiju pognutih glava u|ite, i recite: ’Oprosti’
– oprosti}emo vam grijehe va{e, a onima koji ~ine dobra djela da}emo i vi{e!"
–
59. onda su oni koji su bili nepravedni zamijenili drugom Rije~
koja im je bila re~ena i Mi smo na one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili, zato
{to nisu poslu{ali;
60. i kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli:
"Udari {tapom svojim po stijeni!" – i iz nje je dvanaest vrela provrelo, i
svako bratstvo je vrelo iz kojeg }e piti znalo. "Jedite i pijte Allahove darove, i ne
~inite zlo po Zemlji nered prave}i!"
61. i kada ste rekli: "O Musa, mi ne mo`emo vi{e jednu te
istu hranu jesti, zato zamoli, u na{e ime, Gospodara svoga da nam podari od onoga {to
zemlja ra|a: povr}a i, krastavica, i p{enice, i le}e, i luka crvenoga!" – on je
rekao: "Zar `elite da ono {to je bolje zamijenite za ono {to je gore? Idite u grad,
ima}ete ono {to tra`ite!" I poni`enje i bijeda na njih pado{e i Allahovu srd`bu na
sebe navuko{e zato {to u Allahove dokaze nisu vjerovali i {to su ni krive ni du`ne
vjerovjesnike ubijali, zato {to su neposlu{ni bili i {to su sve granice zla prelazili.
62. One koji su vjerovali, pa i one koji su bili Jevreji, kr{}ani,
i Sabijci – one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela ~inili
– doista ~eka nagrada od Gospodara njihova; ni~ega se oni ne}e bojati i ni za ~im
ne}e tugovati!
63. i kada smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas podigli:
"Svojski prihvatite ono {to smo vam dali i neka vam je na umu ono {to je u Knjizi, da
biste se kazne sa~uvali!" –
64. vi ste poslije toga odustali, i da nije bilo Allahove dobrote
prema vama i milosti Njegove, uistinu biste stradali.
65. Vama je poznato ono {to se dogodilo onima od vas koji su se o
subotu ogrije{ili, kao i to da smo im mi rekli: "Budite majmuni prezreni!"
66. Savremenicima i pokoljenjima njihovim to smo u~inili opomenom,
a poukom onima koji se boje Allaha.
67. A kada je Musa rekao narodu svome: "Allah vam nare|uje da
zakoljete kravu", - oni upita{e: "Zbija{ li ti to s nama {alu?" –
"Ne dao mi Allah da budem neznalica!" – re~e on.
68. "Zamoli Gospodara svoga, u na{e ime", - reko{e
– "da nam objasni kojih godina ona treba da bude." – "On
ka`e" – odgovori on – "da ta krava ne snije da bude ni stara ni mlada,
nego izme|u toga, srednje dobi, pa izvr{ite to {to se od vas tra`i!"
69. "Zamoli Gospodara svoga, u na{e ime", - reko{e
– "da nam objasni kakve boje treba da bude." – "On poru~uje"
– odgovori on – "da ta krava treba da bude jarko rumene boje, da se svidi
onima koji je vide."
70. "Zamoli Gospodara svoga, u na{e ime", - reko{e
– "da nam objasni kakva jo{ treba da bude, jer, nama krave izgledaju sli~ne, a
mi }emo nju, ako Allah htjedne, sigurno prona}i."
71. "On poru~uje" – re~e on – "da ta
krava ne smije da bude istro{ena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba da bude bez
mane i bez ikakva biljega." – "E sad si je opisao kako treba!" –
reko{e, pa je zakla{e, i jedva to u~ini{e.
72. I kada ste jednog ~ovjeka ubili, pa se oko njega prepirati
po~eli – Allah je dao da izi|e na vidjelo ono {to ste bili sakrili -,
73. Mi smo rekli: "Udarite ga jednim njezinim dijelom!"
– i eto tako Allah vra}a mrtve u `ivot i pru`a vam dokaze Svoje da biste shvatili.
74. Ali srca va{a su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili
jo{ tvr|a, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz
kojeg voda izlazi, a ima ga doista, i koje se od straha pred Allahom ru{i. – A Allah
motri na ono {to radite.
75. Zar se vi nadate da }e vam se Jevreji odazvati i vama za
ljubav vjernici postati, a neki me|u njima su Allahove rije~i slu~ali pa su ih, po{to su
ih shvatili, svjesno izvrnuli.
76. Kad sretnu vjernike, oni govore: "Vjerujemo!", a ~im
se osame jedni s drugima, ka`u: "Zar }ete im kazivati o onome {to je Allah samo vama
objavio, pa da im to bude dokaz protiv vas pred Gospodarem va{im? Zar se ne}ete
opametiti?"
77. A zar oni ne znaju da Allah zna i ono {to oni kriju i ono {to
pokazuju?
78. Neki od njih su neuki, oni ne znaju za knjigu, nego samo za
gatke, i oni se samo domi{ljaju.
79. A te{ko onima koji svojim rukama pi{u Knjigu, a zatim govore:
"Evo, ovo je od Allaha" – da bi za to korist neznatnu izvukli. I te{ko
njima zbog onoga {to ruke njihove pi{u i te{ko njima {to na taj na~in zara|uju!
80. Oni govore: "Vatra }e nas doticati samo neko
vrijeme." Reci: "Da li ste o tome dobili od Allaha obe}anje – jer, Allah }e
sigurno ispuniti obe}anje Svoje – ili na Allaha iznosite ono {to ne znate?"
81. A nije tako! Oni koji budu zlo ~inili i grijesi njihovi ih
budu sa svih strana stigli, oni }e stanovnici d`ehennema biti i u njemu }e vje~no ostati.
82. A oni koji budu vjerovali i dobra djela ~inili – oni }e
stanovnici d`enneta biti i u njemu }e vje~no boraviti.
83. I kada samo od sinova Israilovih zavjet uzeli da }ete se
jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bli`njima, i siro~adi, i siromasima dobro~instvo
~initi, a ljudima lijepe rije~i govoriti i molitvu obavljati i milostinju davati, i vi ste
poslije, izuzev vas malo, izopa~ili i zavjet iznevjerili,
84. i kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima ne}ete
proljevati i da jedni druge iz zemlje va{e ne}ete izgoniti, - vi priznajte da je tako i
svjedoci ste –
85. vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas iz zavi~aja
njihova izgonite – poma`u}i jedan drugom protiv njih, ~ine}i i grijeh i nasilje; a
ako vam kao su`nji do|u, vi ih otkupljujete -, a zabranjeno vam je da ih izgonite. kako to
da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji ~ini tako sti}i }e
na ovome svijetu poni`enje, a na Sudnjem danu bi}e stavljen na muke najte`e. – A
Allah motri na ono {to radite.
86. To su oni koji su `ivot na ovome svijetu predpostavili onom na
onom svijetu, zato im se patnja ne}e olak{ati niti }e im iko u pomo} prite}i.
87. I Mi smo Musau Knjigu dali i poslije njega smo jednog za
drugim poslanike slali, a Isau, sinu Merjeminu, o~igledne dokaze dali i D`ibrilom ga
pomogli. O kad god vam je koji poslanik donio ono {to nije godilo du{ama va{im, vi ste se
oholili, pa ste jedne u la` utjerivali, a druge ubijali.
88. Oni govore: "Na{a su srca okorjela." A nije tako,
nego je Allah njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji
vjeruju.
89. A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istiniu
Knjigu koju imaju oni – a jo{ ranije su pomo} protiv mnogobo`aca molili – i kada
im dolazi ono {to im je poznato, oni u to ne}e da vjeruju, i neka zato stigne nevjernike
Allahovo prokletstvo!
90. Jadno je to za {to su se prodali: da ne vjeruju u ono {to
Allah objavljuje, samo iz zlobe {to Allah, od dobrote Svoje, {alje Objavu onome kome On
ho}e od robova Svojih; i navukli su na sebe gnjev za gnjevom – a nevjernike ~eka
sramna patnja.
91. A kada im se ka`e: "Vjerujte u ono {to Allah
objavljuje!" – oni odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u ono {to je nama
objavljeno" – i ne}e da vjeruju u ono {to se poslije objavljuje, a to je istina
koja potvr|uje da je istinito ono {to oni imaju. Reci: "Pa za{to ste jo{ davno neke
Allahove vjerovjesnike ubili, ako ste vjernici bili?
92. I Musa vam je jasne dokaze bio donio, pa ste, ipak, u
odsutnosti njegovoj sebi nepravdu nanose}i, tele prihvatili."
93. I kada smo od vas va{ zavjet primili, i brdo iznad vas
podigli: "Ozbiljno prihvatite ono {to vam dajemo i budite poslu{ni!" – oni
su odgovorili: "^ujemo, ali poslu{ati ne}emo!" – srca njihova su, zbog
nevjerovanja njihova, jo{ bila nadojena teletom. Reci: "Ru`no je to na {to vas
nevjerovanje va{e navodi, ako ste uop}e vjernici."
94. Reci: "Ako je u Allaha d`ennet osiguran samo za vas, a ne
za i za ostali svijet, onda vi smrt za`elite, ako istinu govorite."
95. A ne}e je nikada za`eljeti zbog onoga {to ~ine! – A Allah
dobro zna nevjernike.
96. I na}i }e{ ih, sigurno, da vi{e `ude za `ivot od svih ostalih
ljudi, ~ak i od mnogobo`aca; svaki bi volio da po`ivi hiljadu godina, mada ga to, i kada
bi toliko `ivio, ne bi od patnje udaljilo! - A Allah dobro vidi ono {to oni rade.
97. Reci: "Ko je neprijatelj D`ibrilu? a on, Allahovom
voljom, tebi stavlja na srce Kur’an – koji potvr|uje da su i prija{nje objave
istinite – kao putokazi radosnu vijest vjernicima."
98. Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima
Njegovim i D`ibrilu i Mikailu – pa Allah je, doista, neprijatelj onima koji ne}e da
vjeruju.
99. A Mi tebi jasne dokaze objavljujemo i jedino nevjernici ne}e u
njih da vjeruju.
100. Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu – neki od njih
je odbace jer ih ve}ina ne vjeruje.
101. A kada im je poslanik od Allaha do{ao, potvr|uju}i da je
istinito ono {to ve} imaju, mnogi od njih kojima je Knjiga dana – za le|a svoja
Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne znaju.
102. i povode se za onim {to su {ejtani o Sulejmanovoj vladavini
kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, - {ejtani su nevjernici u~e}i ljude vrad`bini i
onome {to je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojice
nisu nikoga u~ili dok mu ne bi rekli: "Mi samo isku{avamo, i ti ne budi
nevjernik!" I ljudi su od njih dvojice u~ili kako }e mu`a od `ene rastaviti, ali nisu
mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. U~ili su ono {to }e im nauditi i od ~ega
nikakve koristi ne}e imati iako su znali da onaj koji tom vje{tinom vlada ne}e nikakve
sre}e na onom svijetu imati. A doista je jadno ono za {to su se prodali, kada bi samo
znali!
103. A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila
bolja, kada bi samo znali!
104. O vjernici, ne slu`ite se rije~ima: "Ra’ina, nego
recite: "Unzurna" i slu{ajte! A nevjernke bolna patnja ~eka.
105. Ne vole oni koji ne vjeruju, ni sljedbenici Knjige ni
mnogobo`ci, da se vama od Gospodara va{eg bilo kakvo dobro objavi. A Allah milost Svoju
daruje kome On ho}e; Allah je neizmjerno dobar.
106. Mi nijedan propis ne promjenimo, niti a u zaborav potisnemo,
a da bolji od njega ili sli~an njemu ne donesemo. Zar ti ne zna{ da Allah sve mo`e?
107. Zar ti ne zna{ da je Allahova vlast i na nebesima i na Zemlji
i da vi osim Allaha ni za{titnika, ni pomaga~a nemate?
108. Zar da tra`ite od svoga Poslanika kao {to su prije tra`ili od
Musaa? A, ko vjerovanju predpostavi nevjerovanje, s pravog puta zalutao je!
109. Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi do~ekali da vas, po{to ste
postali vjernici, vrate u nevjernike, iz li~ne zlobe svoje, iako im je Istina poznata; ali
vi oprostite i preko toga pre|ite dok Allah Svoju odluku ne donese. – Allah, zaista
sve mo`e.
110. I molitvu obavljate i zekat dajite, a za dobro koje za sebe
pripremite na}i }ete nagradu kod Allaha, jer Allah dobro vidi ono {to radite.
111. Oni govore da }e u d`ennet u}i samo Jevreji, odnosno samo
kr{}ani. – To su puste `elje njihove! – Ti reci: "Dokaze svoje dajte ako je
istina to {to govorite!"
112. A nije tako! Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra
djela ~inio, toga ~eka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se ne}e ni~ega bojati i ni za
~im ne}e tugovati.
113. Jevreji govore: "Kr{}ani nisu na pravom putu!" a
kr{}ani vele: "Jevreji nisu na pravom putu!" – a oni ~itaju Knjigu. Tako,
sli~no kao oni, govore i ono koji ne znaju. Allah }e im na Sudnjem danu presuditi o onome
u ~emu se oni ne sla`u.
114. Ima li ve}eg naslnika od onoga koji brani da se u Allahovim
hramovima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni poru{e? Takvi bi trebalo da u
njih samo sa strahom ulaze. Na ovom svijetu do`ivje}e sramotu, a na onom svijetu patnju
veliku!
115. A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa –
tamo je Allahova strana. – Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve zna.
116. Nevjernici govore: "Allah je uzeo sebi dijete."
Hvaljen neka je On! Naprotiv, Njegovo je sve ono {to je na nebesima i na zemlji. Njemu se
sve pokorava;
117. On je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada ne{to odlu~i, za to
samo rekne: "Budi!’ – i ono bude.
118. A oni koji ne znaju govore: "Trebalo bi da Allah s nama
razgovara ili da nam kakvo ~udo do|e!" Tako su, gotovo ustim rije~ima, govorili i oni
prije njih, srca su im sli~na! A Mi dokaze obja{njavamo ljudima koji ~vrsto vjeruju.
119. Mi smo te poslali da istinu objavi{ i da radosne vijesti i
opomenu donese{, i ti ne}e{ biti pitan za one koji su u d`ehennemu.
120. Ni Jevreji, ni kr{}ani ne}e biti tobom zadovoljni sve dok ne
prihvati{ vjeru njihovu. Reci: "Allahov put je jedini pravi put!" A ako bi se ti
poveo sa `eljama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao
za{tititi niti odbraniti.
121. Neki od sljedbenia Knjige ~itaju je onako kako je objavljena;
oni u nju vjeruju. A nastrada}e sigurno oni koji u nju ne vjeruju.
122. O sinovi Israilovi, sjetite se milosti Moje koju sam vam
darovao i toga {to sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao.
123. I bojte se Dana kada niko ni za koga ne}e mo}i ni{ta u~initi,
kada se ni od koga otkup ne}e primiti, kada nikome zagovor ne}e koristiti i kada im niko
ne}e mo}i pomo}i!
124. A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovjedi u
isku{enje stavio, pa ih on potpuno izvr{io, Allah je rekao: "U~ini}u da ti bude{
ljudima u vjeri uzor!" – "I neke moje potomke!" – zamoli on.
– "Obe}anje Moje ne}e obuhvatiti nevjernike" kaza On.
125. I u~inili smo Hram uto~i{tem i sigurnim mjestom ljudima.
"Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga }ete molitvu
obavljati!" – I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: "Hram Moj o~istite za one
koji ga budu obilazili, koju budu tu boravili i koji budu molitvu obavljali."
126. A kada je Ibrahim zamolio: "Gosodaru moj, u~ini ovo
mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u
Allaha i u onaj svijet!" – On je rekao: "Onome koji ne bude vjerovao da}u
da neko vrijeme u`iva, a onda }u ga prisiliti a u|e u paklenu vatru, a grozno }e ona
prebivali{te biti!"
127. I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su
molili: "Gospodaru na{, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve ~uje{ i sve zna{!
128. Gospodaru na{, u~ini nas dvojicu Tebi odanim, i porod na{
neka bude odan Tebi, i poka`i nam obrede na{e i oprosti nam, jer Ti prima{ pokajanje i
samilostan si!
129. Gospodaru na{, po{alji im poslanika, jednog od njih, koji }e
im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti u~iti i o~istiti ih, jer Ti si, uistinu,
silan i mudar!"
130. Vjeru Ibrahimovu izbjegava sano onaj koji ne dr`i do sebe. A
Mi smo njega na ovom svijetu odabrali, i na onom }e biti me|u dobrima.
131. Kada mu je Gospodar njogov rekao: "Budi poslu{an!"
– on je odgovorio: "Ja sam poslu{an Gospodaru svjetova!"
132. I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub:
"Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipo{to ne umirite druga~ije nego
kao muslimani!"
133. Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni ~as do{ao i kada
je sinove svoje upitao: "Kome }ete se, poslije mene, klanjati?" –
"Klanja}emo se" – odgovorli su – "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka
Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! i mi se Njemu pokoravamo!"
134. Taj narod je bio i nestao; njega ~eka ono {to je zaslu`io, i
vas }e ~ekati ono {to }ete zaslu`iti, i vi ne}ete biti pitani za ono {to su oni radili.
135. Oni govore: "Budite Jevreji, onosno kr{}ani, i bi}ete na
pravom putu!" Ti reci: "Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao;
on nije nikoga Allahu ravnim smatrao."
136. Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono {to se objavljuje
nama, i u ono {to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u
ono {to je dato Musau i Isau, i u ono {to je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi
ne pravimo nikakve razlike me|u njima, i mi se samo Njemu pokoravamo."
137. Pa, ako budu vjerovali u ono u {to vi vjerujete, na pravom su
putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inad`ije, i Allah }e te sigurno od njih
za{tititi, jer On sve ~uje i sve zna.
138. "Allah je nas uputio, a zar ima ljep{e upute od
Allahove? Mi se samo Njemu klanjamo."
139. Reci: Zar se s nama o Allahu raspravljate, kad je On i na{ i
va{ Gospodar? Nama – na{a djela, a vama – va{a djela! A samo Mu mi iskreno
ispovjedamo vjeru."
140. Kako govorite; "I Ibrahim, i Ismail, i Ishak, i Jakub, i
unuci su bili Jevreji, odnosno kr{}ani?" Reci: "Znate li bolje vi ili Allah? Zar
je iko gori od onoga koji skriva istinu znaju}i da je od Allaha? – A Allah motri na
ono {to radite."
141. Taj narod je bio i nestao; njega ~eka ono {to je zaslu`io, i
vas }e ~ekati ono {to }ete zaslu`iti, i vi ne}ete biti pitani za ono {to su oni radili.
142. Neki ljudi kratke pameti re}i }e: "[ta ih je odvratilo
od Kible njihove prema kojoj su se okretali?" Reci: "Allahov je i istok i zapad;
On ukazuje na pravi put onome kome On ho}e."
143. I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete
svjedoci protiv ostalih ljudi, i da poslanik bude protiv vas svjedok. I Mi smo promjenili
Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji }e slijediti
Poslanika i na one koji }e se stopama svojim vratiti. – nekima je to bilo doista
te{ko, ali ne i onima kojima je Allah ukazao na pravi put. Allah ne}e dopustiti da
propadnu molitve va{e. – A Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv.
144. Vidimo Mi kako sa `udnjom baca{ pogled prema nebu, i Mi }emo
sigurno u~initi da se okre}e{ prema strani koju ti `eli{: okreni zato lice svoje prema
^asnom hramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu. Oni kojima je data Knjiga
sigurno znaju da je to istina od Gospodara njihova – a Allah motri na ono {to oni
rade.
145. I kada bi ti onima kojima je data Knjiga sve dokaze donio,
oni opet ne bi prihvatili tvoju Kiblu, a ni ti ne}e{ prihvatiti njihovu Kiblu, niti }e iko
od njih prihvatiti i~iju Kiblu. A ako bi se ti za njihovim `eljama poveo, kada ti je ve}
do{la Objava, tada bi ti sigurno nepravedan bio.
146. Oni kojima smo dali Knigu znaju Poslanika kao {to sinove
svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.
147. Istina od Gospodara tvoga dolazi, zato ner budi nikako od
onih koji sumnjaju!
148. Svako se okre}e prema svojo Kibli, a vi se potrudite da
druge, ~ine}i dobra djela, prete~ete! Ma gdje bili, Allah }e vas sve sabrati, - Allah,
zaista sve mo`e.
149. I iz svakog mjesta u kome bude{, ti lice svoje ^asnom hramu
okreni, istina doista od Gospodara tvoga dolazi, - Allah motri na no {to radite.
150. I iz svakom mjesta u koje do|e{, ti lice svoje Svetom hramu
okreni, i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema toj strani okrenite, da vam ljudi ne
bi imali {ta da prigovore, osim inad`ija izme|u njih, - njih se ne bojte, Mene se bojte!
– A da bih blagodat Svoju prema vama upotpunio i da biste na pravom putu bili.
151. Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam rije~i
Na{e kazuje i da vas o~isti i da vas Knjizi i mudrosti pou~i i da vas ono {to niste znali
nau~i.
152. Sje~ajte se vi Mene, i Ja }u se vas sjetiti, i zahvaljujte
Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!
153. O vjernici, tra`ite sebi pomo}i u strpljivosti i obvaljanju
molitve! Allah je doista na strani strpljivih.
154. I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli:
"Mrtvi su!" Ne, oni su `ivi, ali vi to ne znate!
155. Mi }emo vas dovoditi u isku{enje malo sa strahom i
gladovanjem, i time {to }ete gubiti imanja i `ivote, i ljetine. a ti obraduj izdr`ljive,
156. one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo ka`u: "Mi
smo Allahovi i mi }emo se Njemu vratiti!"
157. Njih ~eka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na
pravom putu!
158. Safa i Merva su Allahova ~asna mjesta, zato onaj koji Kabu
hodo~asti ili umru obavi ne ~ini nikakav prestup ako krene oko njih. A onaj koji drage
volje u~ini kakvo dobro djelo – pa, Allah je doista blagodaran i sve zna.
159. One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i
pravi put, koji smo u Knjizi ljudima ozna~ili, njih }e Allah prokleti, a prokle}e ih i oni
koji imaju pravo da proklinju;
160. oprosti}u samo onima koji se pokaju i poprave i to javno
ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv.
161. Oni koji nevjeruju i koji kao nevjernici umru –
zaslu`uju, doista, prokletstvo Allahovo i meleka i svih ljudi,
162. u njemu }e vje~no ostati, a patnja njihova ne}e jenjavati,
niti }e im se odlagati.
163. A va{ Bog – jedan je Bog! nema boga osima Njega,
Milostivog, Samilosnog!
164. Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena no}i i dana, la|a koja
morem plovi s korisnim tovarom za ljude, ki{a koju Allah pu{ta s neba pa tako u `ivot
vra}a zemlju nakon mrtvila njezina – po kojoj je rasijao svakojaka `iva bi}a,
promjena vjetrova, oblaci koji izme|u neba i Zemlje lebde – doista su dokazi za one
koji imaju pameti.
165. Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih
kao {to se Allah voli, ali pravi vjernici jo{ vi{e vole Allaha. A da znaju mnogobo`ci da
}e onda kada do`ive patnju – svu mo} samo Allah imati i da }e Allah strahovito
ka`njavati,
166. kad }e se glave{ine, za kojima su se drugi povodili,svojih
sljedbenika odre}i i kada su veze koji su ih vezale prekinute biti, i one patnju
do`ivjeti,
167. kada }e sljedbenici njihovi uzviknuti: "Da nam je samo
da se vratimo, pa da se i mi njih odreknemo kao {to su se oni nas odrekli!" Eto, tako
}e Allah njima djela njihova po njih kobnim pokazati i oni iz vatre ne}e izlaziti.
168. O ljudi, jedite od onoga {to ima na zemlji , ali samo ono {to
je dopu{teno i {to je prijatno, i ne slijedite {ejtanove stope, jer vam je on neprijatelj
o~evidni!
169. On vas navra}a na grijeh i razvrat i na to da o Allahu
govorite ono {to ne znate.
170. A kada im se rekne: "Slijedite Allahovu Objavu!"
– oni odgovaraju: "Ne}em, slijedit }emo ono na ~emu smo zatekli pretke
svoje." – Zar i onda kada im preci nisu ni{ta shva}ali i kada nisu na pravom
putu bili?!
171. Oni koji ne}e da vjeruju sli~ni su stoci na koju se vi~e, ali
ona ~uje samo zov i viku. Gluhi, nijemi i slijepi, - oni ni{ta ne shva}aju.
172. O vjernici, jedite ukusna djela koja smo vam podarili i
budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate!
173. On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono
{to je zaklano u ne~ije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz
`elje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. – Allah zaista pra{ta i milostiv
je.
174. Oni koji taje ono {to je Allah u Knjizi objavio i to
zamjenjuju za ne{to {to malo vrijedi – oni u trbuhe svoje ne trpaju ni{ta drugo do
ono {to }e ih u vatru dovesti; na Sudnjem danu Allah ih ne}e ni osloviti, niti ih
o~istiti, - njih ~eka patnja nesnosna.
175. Oni su umjesto pravog puta izabrali zabludu, a umjesto
oprosta zaslu`ili patnju; - i koliko su samo oni neosjetljivi na vatru!
176. To je zato {to je Allah objavio Knjigu, pravu istinu. A
neslozi onih ~ija su mi{ljenja o Knjizi suprotna doista nema kraja.
177. Nije ~estitost u tome da okre}ete lica svoja prema istoku i
zapadu; ~estiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u
vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju ro|acima, i siro~adi, i siromasima,
i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i
zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naro~ito oni koji su
izdr`ljivi u neima{tini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se
Allaha boje i ru`nih postupaka klone.
178. O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan
– za slobodna, i rob – za roba, i `ena za `enu. a onaj kome rod ubijenog
oprosti, neka oni velikodu{no postupe, a neka im on dobro~instvom uzvrati. To je olak{anje
od Gospodara va{eg, i milost. A ko nasilje izvr{i i poslije toga, njega bolna patnja ~eka.
179. U odmazdi vam je – opstanak, o razumom obdareni, da
biste se ubijanja okanili!
180. Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak,
propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allah boje, da pravedno u~ini oporuku
roditeljima i bli`njima.
181. Onaj ko je izmjeni, a zna kako glasi – pa grijeh za to
pada na one koji je mijenjaju: a Allah, zaista, sve ~uje i zna.
182. A onaj ko se pla{i da je oporu~ilac nenamjerno zastranio ili
namjerno zgrije{io pa ih izmiri, nema mu grijeha. – Allah, zaista, pra{ta i
samilostan je.
183. O vjernici! Propisuje vam se post, kao {to je propisan onima
prije vas, da biste se grijaha klonili,
184. i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan
ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da
jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da vi{e, za njega je bolje. A bolje vam je, neka
znate, da postite.
185. U mjesecu ramazanu po~elo je objavljivanje Kur’ana, koji
putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla. Ko od vas u tom
mjesecu bude kod ku}e, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi,
neka isti broj dana naposti, - Allah `eli da vam olak{a, a ne da pote{ko}e imate -, da
odre|eni broj dana ispunite, i da Allaha veli~ate zato {to vam je ukazao na pravi put, i
da zahvalni budete.
186. A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno,
blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i
neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu.
187. Dozvoljava vam se da se u no}ima dok traje post sastajete sa
svojim `enama; one su odje}a va{a, a vi ste njihova odje}a. Allah zna da vam je bilo
ta{ko, pa je prihvatio pokajanje va{e i oprostio vam. Zato se sada sastajte sa njima u
`elji da dobijete ono {to vam je Allah ve} odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli
razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite sve do no}i. Sa `enama ne
smijete imati sno{aja dok ste u i’tikafu u d`amijama. To su Allahove granice, i ne
pribli`ujte im se! Eto tako Allah obja{njava ljudima propise Svoje da bi se onoga {to im
je zabranjeno klonili.
188. Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepo{ten na~in i ne
parni~ite se zbog nje pred sudijama da biste na gre{an na~in i svjesno dio tu|e imovine
pojeli!
189. Pitaju te o mla|acima. Reci: "Oni su ljudima oznake o
vremenu i za had`iluk. Ne iskazuje se ~estitost u tome da sa stra`nje strane u ku}e
ulazite, nego je ~estitost u tome da se Allaha bojite, da biste postigli ono {to `elite.
190. I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv
vas, ali vi ne otpo~injite borbu! – Allah, doista, ne voli one koji zapovjedaju
kavgu.
191. I napadajte takve gdje god ih sretnete i progonite ih odande
odakle su oni vas prognali. A zlostavljanje je te`e od ubijanja! I ne borite se protiv
njih kod ^asnog hrama, dok vas oni tu ne napadnu. Ako vas napadnu, onda ih ubijajte!
– neka takva bude kazna za nevjernike.
192. A ako se pro|u, - pa, Allah zaista pra{ta i samilostan je.
193. I borite se protiv njih sve dok mnogobo{tva ne nestane i dok
se Allahova vjera slobodno ispovjedati ne mogne. Pa ako se okane, onda neprijateljstvo
prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje.
194. Sveti mjesec je za sveti mjesec, a i u svetinjama vrijedi
odmazda: onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte, i znajte da je
Allah na strani onih koji se grijeha klone.
195. I imetak na Allahovom putu `rtvujte, i sami sebe u propast ne
dovodite, i dobro ~Inite, Allah, zaista, voli one koji dobra djela ~ine.
196. Had`d` i umru radi Allaha izvr{avajte! A ako budete
sprije~eni, onda kurbane koji vam se na|u pri ruci zakoljite, a glave svoje, dok kurbani
ne stignu do mjesta svoga, ne brijte. A onda me|u vama koji se razboli ili ga glavobolja
mu~i, neka se postom, ili milostinjom, ili kurbanom iskupi. Kada budete slobodni, obavite
umru do had`d`a i zakoljite kurban do koga mo`ete lahko do}i. A onaj ko ga ne na|e neka
posti tri dana u danima had`d`a, i sedam dana po povratku, - to jest punih deset dana. To
je za onoga koji nije iz Mekke. I bojte se Allah i znajte da On te{ko ka`njava.
197. Had`d` je u odre|enim mjesecima; onom ko se obave`e da }e u
njima had`d` obavljati nema sno{aja sa `enama i nema ru`nih rije~i, i nema sva|e u danima
had`d`a. A za dobro koje u~inite Allah zna. I onim, {to vam je potrebno za put, snabdijte
se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!
198. Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da
vam pomogne da ne{to steknete. A kada po|ete sa Arefata, spominjite Allaha kod ~asnih
mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na pravi put, a prije toga ste bili u
zabludi.
199. Zatim krenite odakle kre}u ostali ljudi i tra`ite od Allaha
oprosta, jer Allah, uistinu, pra{ta i samilostan je.
200. A kad zavr{ite obrede va{e, opet spominjite Allaha, kao {to
spominjete pretke va{e, i jo{ vi{e Ga spominjite! Ima ljudi koji govore: "Daj Ti
nama, Gospodaru na{, na ovom svijetu!" Takvi na onom svijetu ne}e imati ni{ta.
201. A ima i onih koji govore: "Gospodaru na{, podaj nam
dobro i na ovom i na onom svijetu, i sa~uvaj nas patnje u ognju!"
202. Njih ~eka nagrada koju su zaslu`ili! – A Allah brzo
svi|a ra~une.
203. I spominjite Allaha u odre|enim danima. a ni onome ko po`uri
i ostane samo dva dana nije grijeh; a ne}e se ogrije{iti ni onaj koji se dulje zadr`i,
samo ako se grijeha kloni. I bojte se Allaha i znajte da }ete svi biti pred Njim
sakupljeni.
204. Ima ljudi ~ije te rije~i o `ivotu na ovom svijetu
odu{evljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono {to je u srcima njihovim, a
najlju}i su protivnici.
205. ^im se neki od njih do~epa polo`aja, nastoji da napravi na
Zemlji nered, ni{te}i uslove i stoku. – A Allah ne voli nered!
206. A kada mu se rekne: "Boj se Allaha!" – on onda
iz inada grije{i. Njemu je dosta d`ehennem, a on je, doista, grozno boravi{te.
207. Ima ljudi koji se `rtvuju da bi Allaha umilostivili – a
Allah je milostiv robovima Svojim.
208. O vjernici, `ivite svi u miru i ne idite stopama {ejtanovim;
on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.
209. A ako skrenete, nakon {to su vam ve} do{li jasni dokazi, onda
znajte da je Allah silan i mudar.
210. ^ekaju li oni da im Allahova kazna do|e iz vedra neba, i
meleki, i da bude svemu kraj?! – A Allahu se sve vra}a.
211. Upitaj sinove Israilove koliko smo im jasnih dokaza dali! A
one koji preina~uju Allahove dokaze, kada su im ve} do{li, Allah }e zaista strahovito
kazniti.
212. Nevjernicima se `ivot na ovom svijetu ~Ini lijepim i oni se
rugaju onima koji vjeruju. A na Sudnjem danu bi}e iznad onih koji su se Allah bojali i
grijeha klonili. – A Allah daje u obilju onome kome On ho}e, bez ra~una.
213. Svi ljudi su sa~injavali jednu zajednicu, i Allah je slao
vjerovjesnike da donose radosne vijesti opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu,
da se po njoj sudi ljudima u onome u ~emu se ne bi oni slagali. A povod neslaganju je bila
me|usobna zavist, ba{ od strane onih kojima je data, i to kada su im ve} bili do{li jasni
dokazi; i onda bi Allah, voljom Svojom, uputio vjernike da shvate pravu istinu o onome u
~emu se nisu slagali. – a Allah ukazuje na pravi put onome kome On ho}e.
214. Zar vi mislite da }ete u}i u d`ennet, a jo{ niste iskusili
ono {to su iskusili oni koji su vas bili i nestali? Njih su satirale neima{tine i bolest,
i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali –
uzviknuli: "Kada }e ve} jednom Allahova pomo}!?" Eto, Allahova pomo} je zaista
blizu!
215. Pitaju te kome }e udjeljivati: Reci: "Imetak koji
udjeljujete neka pripadne roditeljima, i ro|acima, i siro~adi, i siromasima, i
putnicima-namjernicima; a za dobro koje u~inite Allah sigurno zna."
216. Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! – Ne
volite ne{to, a ono mo`e biti dobro za vas; ne{to volite, a ono ispadne zlo po vas. –
A Allah zna, a vi ne znate.
217. Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu. Reci:
"Ratovanje u njemu je veliki grijeh; ali je nevjerovanjeu Allah i odvra}anje od
Njegova puta i ~asnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih jo{ ve}i kod Allaha.
A zlostavljanje je gore od od ubijanja! Oni }e se neprestano boriti protiv vas da vas
odvrate od vjere va{e, ako budu mogli. A oni me|u vama koji od svoje vjere otpadnu i kao
nevjernici umru, - njihova djela bi}e poni{tena i na ovom i na onom svijetu, i oni }e
stanovnici d`ehennema biti, u njemu }e vje~no ostati.
218. Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovom putu,
oni se mogu nadati Allahovoj milosti. – A Allah pra{ta i samilostan je.
219. Pitaju te o vinu i kocki. Reci: "Oni donose veliku
{tetu, a i neku korist ljudima, samo je {teta od njih ve}a od koristi." I pitaju te
koliko da udjeljuju. Reci: "Vi{ak!" Eto, tako vam Allah obja{njava propise da
biste razmislili.
220. i o ovom i o onom svijetu. I pitaju te o siro~adi. Reci:
"Bolje je imanja njihova unaprijediti!" A ako budete s njima zajedno `ivjeli, pa
oni su bra}a va{a, a Allah umije razlikovati pokvarenjaka od dobro~initelja. Da je Allah
htio, mogao vam je propisati ono {to vam je te{ko; On je, zaista, silan i mudar.
221. Ne `enite se mnogobo{kinjama dok ne postanu vjernice; uistinu
je robinja-vjernica bolja od mnogobo{kinje, makar vam se i svi|ala. Ne udavajte vjernice
za mnogobo{ce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobo{ca, makar
vam se i dopadao. Oni zovu u d`ehennem, a Allah, voljom Svojom, nudi d`ennet i oprost, i
obja{njava ljudima dokaze Svoje, da bi razmislili.
222. I pitaju te o mjese~nom pranju. Reci: "To je
neprijatnost." Zato ne op}ite sa `enama za vrijeme mjese~nog pranja, i ne prilazite
im dok se ne okupaju. a kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah
naredio. – Allah zaista voli one koji se ~esto kaju i voli one koji se mnogo ~iste.
223. @ene va{e su njive va{e, i vi njivama va{im prilazite kako
ho}ete, a pripremite {to i za du{e svoje. I bojte se Allaha i znajte da }e te pred Njega
stati. A ti obraduj prave vjernike!
224. I neka vam zakletva Allahom ne bude prepreka u ispravnom
`ivotu, na putu ~estitosti i u nastojanju da pomirite ljude. – A Allah sve ~uje i sve
zna.
225. Allah vas ne}e kazniti ako se nanamjerno zakunete, ali }e vas
kazniti ako pod zakletvom ne{to namjerno u~inite. – A Allah pra{ta i blag je.
226. Onima koji se zakunu da se ne}e pribli`avati `enama svojim,
rok je samo ~etiri mjeseca; i ako se vrate `enama, - pa, Allah zaista pra{ta i milostiv
je;
227. a ako odlu~e da se rastave, - pa, Allah doista sve ~uje i
zna.
228. Raspu{tenice neka ~ekaju tri mjese~na pranja; i nije im
dopu{teno da kriju ono {to je Allah stvorio u maternicama njihovim, ako u Allaha i u onaj
svijet vjeruju. Mu`evi njihovi imaju pravo da ih, dok one ~ekaju, vrate ako `ele da dobro
djelo u~ine. One imaju isto toliko prava koliko i du`nosti, prema zakonu, - samo, mu`evi
imaju prednost pred njima za jedan stepen. – A Allah je silan i mudar.
229. Pu{tanje mo`e biti dvaput, pa ih ili velikodu{no zadr`ati ili
im na lijep na~in razvod dati. A vama nije dopu{teno da uzimate bilo {ta od onoga {to ste
im darovali, osim ako se njih dvoje pla{e da Allahove propise ne}e izvr{avati. A ako se
bojite da njih dvoje Allahove propise ne}e izvr{avati, onda im nije grehota da se ona
otkupi. To su Allahovi propisi, pa ih ne naru{avajte! A oni koji Allahove propise
naru{avaju, nepravedni su.
230. A ako je opet pusti, onda mu se ne mo`e vratiti {to se ne}e
za drugog mu`a udati. Pa ako je ovaj pusti, onda njima dvoma nije grijeh da se jedno
drugom vrate, ako misle da }e Allahove propise izvr{avati; to su Allahove odredbe, on ih
obja{njava ljudima koji `ele da znaju.
231. Kada pustite `ene, onda ih, prije nego {to ispune njima
propisano vrijeme za ~ekanje, ili na lijep na~in zadr`ite ili ih velikodu{no otpremite. I
ne zadr`avajte ih da biste im u~inili nasilje; a onaj ko tako postupi – ogrije{io se
prema sebi. Ne igrajte se Allahovim propisima i neka vam je na umu blagodat koju vam Allah
daje, i Knjiga i mudrost koju vam objavljuje, kojom vas savjetuje. Allaha se bojte i da
Allah sve zna – na umu imajte.
232. A kada pustite `ene i one ispune njima propisano vrijeme za
~ekanje, ne smetajte im da se ponovo udaju za svoje mu`eve, kada se slo`e da lijepo `ive.
Ovim se savjetuju oni me|u vama koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet. To vam je bolje i
ljep{e. A Allah sve zna, a vi ne znate.
233. Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine onima koji `ele
da dojenje potpuno bude. Otac djeteta je du`an da ih prema svojoj mogu}nosti hrani i
odijeva. Niko neka se ne zadu`uje iznad mogu}nosti svojih: majka ne smije da trpi {tetu
zbog djeteta svoga, a ni otac zbog svoga djeteta. I nasljadnik je du`an sve to. A ako njih
dvoje na lijep na~in i sporazumno odlu~e da dijete odbiju, to nije grijeh. A ako za`elite
da djeci svojoj dojilje na|ete – pa, nije grijeh kada od srca ono {to ste naumili
dadete. Allaha se bojte i znajte da Allah dobro vidi ono {to radite.
234. @ene su du`ne da ~ekaju ~etiri mjeseca i deset dana poslije
smrti svojih mu`eva. I kada one ispune njima propisano vrijeme za ~ekanje, vi niste
odgovorni za ono {to one, po zakonu, sa sobom urade, - a Allah dobro zna ono {to vi
radite.
235. I nije vam grehota ako tim `enama na znanje date da }e te ih
vi zaprositi ili ako to u du{ama svojim krijete. Allah zna da }ete o njima misliti, ali im
potajno ni{ta ne obe}avajte, samo po{teno govorite. I ne odlu~ujte se na brak prije nego
{to propisano vrijeme za ~ekanje ne iste~e; i imajte na umu da Allah zna {ta je u du{ama
va{im, pa ga se pri~uvajte, i znajte da On pra{ta i da je blag.
236. Nije va{ grijeh ako `ene pustite prije nego {to u odnos s
njima stupite, ili prije nego {to im vjen~ani dar odredite. I velikodu{no ih darujte
darom, zakonom propisanim: imu}an prema svome stanju, a siromah prema svom; to je du`nost
za one koji `ele da dobro djelo u~ine.
237. A ako ih pustite prije nego {to ste u odnos sa njima stupili,
a ve} ste im vjen~ani dar odredili, one }e zadr`ati polovinu od onoga {to ste odredili,
osim ako se ne odreknu ili ako se ne odrekne onaj koji odlu~uje o sklapanju braka; a ako
se odreknete, to je bli`e ~estitosti. I ne zaboravite da jedni prema drugima velikodu{ni
budete, ta Allah zaista vidi {ta radite.
238. Redovno molitvu obavljajte, naro~ito onu krajem dana, i pred
Allahom ponizno stojte.
239. Ako se budete ne~ega bojali, onda hode}i ili ja{u}i. A kada
budete sigurni, spominjite Allaha onako kako vas je On nau~io onome {to niste znali.
240. Oni me|u vama kojima se primi~e smrt, a koji ostavljaju iza
sebe `ene – treba da im oporukom unaprijed za godinu dana odrede izdr`avanje i da se
one ne udaljuju iz ku}e. A ako je same napuste, vi niste odgovorni za ono {to one sa
sobom, po zakonu, urade; - a Allah je silan i mudar.
241. Raspu{tenicama pripada pristojna otpremnina, du`nost je da im
to daju oni koji se Allaha boje!
242. Allah vam tako obja{njava propise svoje da biste razmislili.
243. Zar nisi ~uo o onima koji su iz straha od smrti iz zemlje
svoje pobjegli – a bija{e ih na hiljade. Allah im je rekao: "Pomrite!"
– a poslije ih je o`ivio. Allah je, zaista, dobar prema ljudima, ali ve}ina ljudi ne
zahvaljuje.
244. I borite se na Allahovom putu i znajte da Allah sve ~uje i
sve zna.
245. Ko je taj koji }e Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga
On mnogostruko vrati? – A Allah uskra}uje i obilno daje, i Njemu }ete se povratiti.
246. Zar nisi ~uo da su prvaci sinova Israilovih poslije Musaa
svom vjerovjesniku rekli: "Postavi nam vladara da bismo se na Allahovu putu
borili!" – "Mo`da se vi ne}ete boriti, ako vam borba bude propisana?"
– re~e on. – "Za{to da se ne borimo na Allahovom putu" – reko{e
-, "mi koji smo iz zemlje na{e prognani i od sinova na{ih odvojeni?" A kada im
borba bi propisana, oni, osim malo njih, zataji{e. A Allah dobro zna one koji su sami
prema sebi nepravedni.
247. "Allah vam je odredio Taluta za vladara" –
re~e im vjerovjesnik njihov. – "Odakle da nam jo{ on bude vladar kada smo mi
pre~i od njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dato" – reko{e oni.
– "Allah je njega da vlada vama izabrao" – re~e on – "i
velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario, a Allah daje vlast kome On ho}e. Allah je
neizmjerno dobar i On zna sve".
248. "Znak njegove vlasti" – re~e im vjerovjesnik
njihov – "bi}e kov~eg koji }e vam sti}i i koji }e meleki nositi, u kome }e biti
smirenje za vas od Gospodara va{eg i ostatak onoga {to Musa i Harun ostavili. To vam je,
zaista, dokaz, ako ste vjernici!"
249. I kad Talut vojsku izvede re~e: "Allah }e vas staviti na
isku{enje kraj jedne rijeke; onaj ko se napije iz nje – nije moj, a onaj ko se ne
napije, jedino ako {akom zahvati, moj je." I oni se, osim malo njih, napi{e iz nje. I
kada je pre|o{e, on i oni koji su s njim vjerovali – povika{e: "Mi danas ne
mo`emo izi}i na kraj sa D`alutom i vojskom njegovom!’ Ali oni koji su tvrdo vjerovali
da }e pred Allah izi}i reko{e: "Koliko su puta malobrojne ~ete, nadja~ale mnogobrojne
~ete!" – A Allah je na strani izdr`ljivih.
250. I kad nastupi{e prema D`alutu i vojsci njegovoj, oni
zamoli{e: "Gospodaru na{, nadahni nas izdr`ljivo{}u i u~vrsti korake na{e i pomozi
nas protiv naroda koji ne vjeruje!"
251. I oni ih, Allahovom voljom, porazi{e, i Davud ubi D`aluta, i
Allah mu dade i vlast i vjerovjesni{tvo, i nau~i ga onome ~emu je On htio. A da Allah ne
suzbija ljude, jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao, - ali, Allah je dobar
svim svjetovima.
252. To su Allahove pouke koje Mi tebi istinito kazujemo. a ti si,
zaista, poslanik!
253. Neke od tih poslanika odlikovali smo vi{e nego druge. S
nekima od njih je Allah govorio, a neke je za vi{e stepeni izdigao. A Isau, sinu Merjminu,
jasne smo dokaze dali i D`ibrilom ga podr`ali. Da je Allah htio, ne bi se me|usobno oni
poslije njih ubijali, kad su im jasni dokazi ve} do{li, ali oni su se razi{li; neki od
njih su vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi me|usobnmo
ubijali, ali Allah radi ono {to On `eli.
254. O vjernici, udijelite dio od onoga ~ime vas Mi darujemo,
prije nego {to do|e Dan kada ne}e biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredni{tva!
– A nevjernici sami sebi ~ine nepravdu.
255. Allah je – nema boga osim Njega - @ivi i Vje~ni! Ne
obuzima Ga ni drijeme` ni san! Njegovo je ono {to je na nebesima i ono {to je na Zemji! Ko
se mo`e pred Njim zauzimati za nekoga bez dopu{tenja Njegova?! On zna {ta je bilo i prije
njih i {ta }e biti poslije njih, a od onoga {to On zna – drugi znaju samo onoliko
koliko On `eli. Mo} Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi odr`avanje
njihovo; On je Svevi{nji, Veli~anstveni!
256. U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – pravi put se
jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u {ejtana, a vjeruje u Allaha – dr`i
se za naj~vr{}u vezu, koja se ne}e prekinuti. – A Allah sve ~uje i zna.
257. Allah je za{titnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina
na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – za{titnici su {ejtanii oni ih odvode sa svjetla
na tmine; oni }e biti stanovnici d`ehennema, oni }e u njemu vje~no ostati.
258. Zar nisi ~uo za onoga koji se sa Ibrahimom o njegovu
Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim re~e: "Gospodar
moj je Onaj koji `ivot i smrt daje", - on odgovori: "Ja dajem `ivot i
smrt!" – "Allah ~ini da Sunce izlazi sa istoka" – re~e Ibrahim -,
"pa u~ini ti da grane sa zapada!" I nevjernik se zbuni. – A Allah silnicima
ne}e ukazati na pravi put.
259. Ili za onoga koji je prolaze}i pored jednog do temelja
poru{enog grada, povikao: "Kako }e Allah o`ivjeti ove {to su pomrli?" I Allah
u~ini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga o`ivje i zapita: "Koliko si
ostao?" – "Dan ili dio dana" – odgovori. "Ne", re~e On
-, "ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i pi}e svoje, - nije se pokvarilo; a
pogledaj i magarca svoga – da te u~inim dokazom ljudima -, a pogledaj i kosti, - vidi
kako ih sastavljamo, a onda ih mesom obla`emo." I kad njemu bi jasno, on povika:
"Ja znam da Allah sve mo`e!"
260. A kada Ibrahim re~e: "Gospodaru moj, poka`i mi kako
mrtve o`ivljuje{!" – On re~e: "Zar ne vjeruje{?" –
"Vjerujem" – odgovori on -, "ali bih da mi se srce smiri." –
"Uzmi ~etiri ptice" – re~e On – " i isjeci ih, pa pojedine komade
njihove stavi na razne bre`uljke, zatim ih pozovi, brzo }e ti do}i. Znaj da je Allah silan
i mudar"
261. Oni koji imanja svoja tro{e na Allahovom putu li~e na onoga
koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A
Allah }e onome kome ho}e dati i vi{e; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.
262. One koji tro{e imetke svoje na Allahovu putu, a onda ono {to
potro{e ne poprate prigovaranjem i uvredama, ~eka nagrada u Gospodara njihova, - ni~ega se
oni ne}e bojati i ni za ~im oni ne}e tugovati.
263. Lijepa rije~i izvinjenje vrijedniji su od milostinje koju
prati vrije|anje. – A Allah nije ni o kome ovisan i blag je.
264. O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i
uvredama, kao {to to ~ine oni koji tro{e imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne
vjeruju ni u Allah ni u onaj svijet; oni su sli~ni litici sa oskudnom zemljom kada se na
nju sru~i pljusak, pa je ogoli; oni ne}e dobiti nikakvu nagradu za ono {to su uradili.
– A onima koji ne}e da vjeruju Allah ne}e ukazati na pravi put.
265. Oni koji tro{e imetke svoje u `elji da steknu naklonost
Allahovu i da im to postane navika – li~e vrtu na visoravni na koji se izliva obilna
ki{a, pa daje dvostruk plod; ako ne bude ki{e obilne, bude ki{e-rosulje. A Allah dobro
vidi ono {to vi radite.
266. Kome bi od vas bilo drago da posjeduje ba{~u punu palmi i
vinove loze kroz koju teku rijeke i u kojoj ima svakojakih plodova, a da je ostario i da
ima nejaku djecu, a da onda nai|e vatrena oluja preko nje i ona izgori? – Tako vam
Allah obja{njava dokaze da biste razmislili.
267. O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje sti~ete i od
onoga {to vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono {to ne vrijedi da biste to udijelili
– kada ni vi sami ne biste to primili, osim zatvorenih o~iju. I znajte da Allah nije
ni o kome ovisan i da je hvale dostojan.
268. [ejtan vas pla{i neima{tinom i navra}a vas da budete {krti, a
Allah vam obe}ava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve,
269. On daruje znanje onome kome On ho}e, a onaj kome je znanje
darovano – darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom
obdareni.
270. Za sve {to potro{ite i {to zavjetujete – Allah, sigurno,
za to zna! – A nevaljalima ne}e niko mo}i pomo}i.
271. Lijepo je kada javno dajete milostinju, ali je za vas bolje
da je dajete siromasima kad niko ne vidi, i On }e pre}i preko nekih va{ih r|avih
postupaka. – A Allah dobro zna ono {to radite.
272. Ti nisi du`an da ih na pravi put izvede{, Allah izvodi na
pravi put onoga koga On ho}e. Imetak koji udjelite drugima u va{u je korist, ono {to
udjelite drugima neka bude samo Allahu za ljubav – a ono {to od imetka udjelite
drugima nadoknadi}e vam se potpuno, ne}e vam biti u~injeno krivo –
273. i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju
vremena da zara|uju pa onaj koji nije u to upu}en misli da su, zbog skromnosti, imu}ni;
pozna}e{ ih po izgledu njihovu, oni prose}i ne dodijavaju ljudima. – A ono {to od
imetka drugima date – Allah, sigurno, za to zna.
274. Oni koji udjeljuju imanja svoja i no}u i danju, tajno i
javno, dobi}e nagradu od Gospodara svoga; i ni~ega se oni ne}e bojati i ni za ~im oni ne}e
tugovati.
275. Oni koji se kamatom bave di}i }e se kao {to }e se di}i onaj
koga je dodirom {ejtan izbezumio, zato {to su govorili: "Kamata je isto {to i
trgovina." A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka
Gospodara njegova – pa se okani, njegovo je ono {to je prije stekao, njegov slu~aj }e
Allah rje{avati; a oni koji to opet u~ine – bi}e stanovnici d`ehennema, u njemu }e
vje~no ostati.
276. Allah uni{tava kamatu, a unapre|uje milosr|a. Allah ne voli
nijednog nevjernika, gre{nika.
277. One koje vjeruju i ~ine dobra djela i molitvu obavljaju i
zekat daju ~eka nagrada kod Gospodara njihova; i ni~ega se oni ne}e bojati i ni za ~im oni
ne}e tugovati.
278. O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite,
ako ste pravi vjernici.
279. Ako ne u~inite, eto vam onda, nek znate, - rata od Allaha i
Poslanika Njegova! A ako se pokajete, osta}e vam glavnice imetaka va{ih, ne}ete nikoga
o{tetiti, niti }ete o{te}eni biti.
280. A oko je u nevolji, onda pri~ekajte dok bude imao; a jo{ vam
je bolje, nek znate, da dug poklonite.
281. I bojte se Dana kada }ete se svi Allahu vratiti, kada }e se
svakome ono {to je zaslu`io isplatiti, - nikome krivo ne}e u~injeno biti.
282. O vjernici, zapi{ite kada jedan od drugog pozajmljujete do
odre|enog roka. I neka jedan pisar izme|u vas to vjerno napi{e i neka se pisar ne uzdr`ava
da napi{e, ta Allah ga je pou~io; neka on pi{e, a du`nik neka mu u pero kazuje i neka se
boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji ni{ta od toga. A ako je du`nik rasipnik ili
slab, ili ako nije u stanju da u pero kazuje, onda neka kazuje njegov staratelj, i to
vjerno. I navedite dva svjedoka, dva mu{karca va{a, a ako nema dvojice mu{karaca, onda
jednog mu{karca i dvije `ene, koje prihvatate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije
zaboravi, neka je druga podsjeti. Svjedoci treba na svaki poziv da se odazovu. I neka vam
ne bude mrsko da ga utana~ite pismeno, bio mali ili veliki, s naznakom roka vra}anja. To
vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedo~enja ja~e, i da ne sumnjate – bolje;
ali, ako je rije~ o robi koju iz ruke u ruku obr}ete, onda ne}ete zgrije{iti ako to ne
zapi{ete. Navedite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zaklju~ujete i neka ne bude
o{te}en ni pisar, ni svjedok. A ako to u~inite, onda ste zgrije{ili. I bojte se Allaha, -
Allah vas u~i, i Allah sve zna.
283. Ako ste na putu, a ne na|ete pisara, onda uzmite zalog. A ako
jedan kod drugog ne{to pohranite, neka onaj opravda ukazano mu povjerenje i neka se boji
Allaha, Gospodara svoga. I ne uskratite svjedo~enje; ko ga uskrati, srce njegovo }e biti
gre{no, a Allah dobro zna ono {to radite.
284. Allahovo je sve {to je na nebesima i {to je na Zemlji!
Pokazivali vi ono {to je u du{ama va{im ili to krili Allah }e vas za to pitati; oprosti}e
onome kome On ho}e, a kazni}e onoga koga On ho}e – Allah je kadar sve.
285. Poslanik vjeruje u ono {to mu se objavljuje od Gospodara
njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i
poslanike Njegove: "Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih." I oni
govore: "^ujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru na{; tebi }emo se
vratiti."
286. Allah nikoga ne optere}uje preko mogu}nosti njegovih: u
njegovu korist je dobro koje u~ini, a na njegovu {tetu zlo koje uradi. Gospodaru na{, na
kazni nas ako zaboravimo ili {to nehotice u~inimo! Gospodaru na{, ne tovari na nas breme
kao {to si ga tovario na one prije nas! Gospodaru na{, ne stavljaj nam u du`nost ono {to
ne mo`emo podnijeti, pobri{i grijehe na{e i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si
Gospodar na{ pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!
|