U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

 1. Kaf-ha-ja-ajin-sad.

2. Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau,

3. kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo,

4. i rekao: ""Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao.

5. Bojim se ro|aka svojih po krvi poslije mene, a `ena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina

6. da naslijedi mene i porodice Jakubovu, i u~ini, Gospodaru moj, da bude{ s njim zadovoljan."

7. "O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da }e ti se dje~ak roditi, ime }e mu Jahja biti, nikome prije njega to ime nismo htjeli dati."

8. "Gospodaru moj," – re~e on – "kako }u imati sina kad mi je `ena nerotkinja, a ve} sam duboku starost do`ivio?"

9. "Eto tako!" – re~e. "Gospodar tvoj je rekao: ’To je Meni lahko, i tebe sam ranije stvorio, a nisi ni{ta bio."

10. "Gospodaru moj," – re~e – "daj mi neki znak!’ – "Znak }e ti biti {to tri no}i ne}e{ s ljudima razgovarati, a zdrav }e{ biti."

11. i on izi|e iz hrama u narod svoj i znakom im dade na znaje: "Hvalite ga ujutro i nave~e!’

12. "O Jahja, prihvati Knjigu odlu~no!’ – a dadosmo mu mudrost jo{ dok je dje~ak bio

13. i nje`nost i ~ednost, i ~estit je bio

14. i roditeljima svojima bio je dobar, i nije bio drzak i nepristojan.

15. I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na dan kada je umro i na dan kad bude iz mrtvih ustao!

16. I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od uku}ana svojih na isto~nu stranu povukla

17. i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka D`ibrila poslali i on joj se prikazao u liku savr{eno stvorena mu{karca.

18. "Utje~em se Milostivom od tebe, ako se Njega boji{!’ – uziknu ona.

19. "A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga" – re~e on – "da ti poklonim dje~aka ~ista!’

20. "Kako }e imati dje~aka" – re~e ona – "kad me nijedan mu{karac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!’

21. "To je tako!’ – re~e on. "Gospodar tvoj je rekao; ’To je Meni lahko’, i zato da ga u~inimo znamenjem ljudima i znakom milosti Na{e. Tako je unaprijed odre|eno!"

22. I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.

23. i poro|ajni bolovi prisili{e je da do|e da stabla jedne palme. "Kamo sre}e a sam ranije umrla i da sam potupno u zaborav pala!" – uzviknu ona.

24. I melek je, koji je bio ni`e nje, zovnu; "Ne `alosti se, Gospodar tvoj je dao da ni`e tebe potok pote~e.

25. Zatresi palmino stablo, posu}e po tebi datule svje`e,

26. pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidi{ ~ovjeka kakva, ti reci: "Ja sam se zavjetovala Milostivom da }u {utjeti, i danas ni s kim ne}u govoriti."

27. I do|e ona s njim porodici svojoj, nose}i ga. "O Merjemo," – reko{e oni – "u~inila si ne{to ne~uveno!

28. Ej ti, koja u ~ednosti li~i{ Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica."

29. A ona im na njega pokaza. "Kako da govorimo djetetu u be{ici?" – reko{e.

30. "Ja sam Allahov rob" – ono re~e -, "meni }e On Knigu dati i vjerovjesnikom me u~initi

31. i u~ini}e me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredi}e mi da dok sam `iv molitvu obavljam i milostinju udjeljujem,

32. i da majci svojo budem dobar, a ne}e mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.

33. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!’

34. To je Isa, sin Merjemin, - to je prava istina o njemu, - onaj u koga oni sumnjaju.

35. Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! kad ne{to odlu~i, On za to rekne samo: "Budi!" – i ono bude.

36. Allah je, uisitnu, i moj i va{ Gospodar, zato se klanjajte samo Njemu! To je pravi put.

37. i sljedbenici Knjige su se o njemu u mi{ljenju podvojili, pa te{ko onima koji ne vjeruju kada budu na Danu velikom prisutni!

38. Kako }e dobro ~uti i kako }e dobro vidjeti onoga Dana kad pred Nas stanu! A nevjernici su sada u o~itoj zabludi!

39. I pomeni ih na Dan tuge kada }e biti s polaganjem ra~una zavr{eno, a oni su ravnodu{ni bili i nisu vjerovali.

40. Mi }emo Zemlju i one koji `ive na njoj naslijediti i Nama }e se oni vratiti.

41. Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik.

42. Kada je rekao ocu svome: "O o~e moj, za{to se klanja{ onome koji nit ~uje niti vidi, niti ti mo`e od ikakve koristi biti?

43. O o~e moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja }u te na pravi put uputiti;

44. o o~e moj, na klanjaj se {ejtanu, {ejtan je Milostivome uvijek neposlu{an;

45. o o~e moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da bude{ {ejtanu drug", -

46. otac njegov je rekao: "Zar ti mrzi{ bo`anstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okani{, zbilja }u te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!’

47. "Mir tebi!" - re~e Ibrahim. "Moli}u Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni.

48. I napusti}u i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanja}u se Gospodaru svome; nadam se da ne}u biti nesretan u klanjanju Gospodaru mome."

49. I po{to napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha klanjali, Mi mu Ishaka i Jakuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima u~inismo

50. i darovasmo im svako dobro i u~inismo da budu hvaljeni i po dobru spominjani.

51. I spomeni u Knjizi Musaa! On je bio iskren i bio je poslanik, vjerovjesnik.

52. Mi smo ga s desne strane Tura zovnuli i Sebi ga pribli`ili da ~uje rije~i Na{e,

53. i darovali smo mu milo{}u Na{om kao vjerovjesnika brata njegova Haruna.

54. I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obe}anje i bio poslanik, vjerovjesnik,

55. i tra`io je od ~eljadi svoje da molitvu obavljaju i da milostinju udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njima zadovoljan.

56. I spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv, i vjerovjesnik,

57. i Mi smo ga na visoko mjesto digli.

58. To su ti vjerovjesnici koje je Allah milo{}u Svojom obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Milostivog ~itali, oni bi licem na tle padali i plakali.

59. A njih smjeni{e zli potomci, koji molitvu napusti{e i za po`udama po|o{e; oni }e sigurno zlo pro}i;

60. ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro ~inili, njima se ne}e nikakva nepravda u~initi, oni }e u d`ennet u}i,

61. u edenske vrtove koje je Milostivi robovima Svojim obe}ao zato {to su u njih vjerovali, a nisu ih vidjeli, - a obe}anje Njegovo }e se doista ispuniti -,

62. u njima prazne besjede ne}e slu{ati, ve} samo; "Mir!’ i u njima }e i ujutro i nave~e opskrbljeni biti.

63. Da}emo da takav d`ennet naslijedi onaj od robova Na{ih koji se bude grijeha klonio.

64. "Mi smo u d`ennet u{li samo dobrotom Gospodara tvoga, On je vladar svega, On zna budu}nost na{u i pro{lost na{u i ono {to je izme|u toga’ – govori}e. Gospodar tvoj ne zaboravlja.

65. On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga {to je izme|u njih, zato se samo Njemu klanjaj i u tome budi istrajan! Zna{ li da ime Njegovo ima iko!

66. ^ovjek ka`e: "Zar }u, kad umrem, zbilja biti o`ivljen?"

67. A zar se ~ovjek ne sje}a da smo ga jo{ prije stvorili, a da nije bio ni{ta?

68. I tako mi Gospodara tvoga, mi }emo i njih i {ejtane sakupiti, zatim }emo ih dovesti da oko d`ehennema na koljenima kle~e,

69. a onda }emo iz svake skupine izdvojiti one koji su prema Milostivome najdrskiji bili,

70. jer mi dobro znamo one koji su najvi{e zaslu`ili da u njemu gore.

71. I svaki od vas }e do njega sti}i! Gospodar tvoj se sigurno tako obavezao!

72. Zatim }emo one koji su se grijeha klonili spasiti, a nevjernike }emo da u njemu na koljenima kle~e ostaviti.

73. Kad su im se Na{i jasni ajeti kazivali, onda su oni koji nisu vjerovali govorili onima koji su vjerovali: "Ili smo mi ili vi u boljem polo`aju i ko ima vi{e pobornika?"

74. A koliko smo Mi prije njih naroda uni{tili koji su blagom i izgledom divljenje izazivali!

75. Reci: "Onome ko je u zabludi, neka Milostivi dug `ivot da!’ – Ali kad takvi do`ive da se opomene ostvare, bilo kazna, bilo Smak svijeta, zbilja }e saznati ko je u gorem polo`aju i ko ima pobornika manje –

76. i Allah }e pomo}i onima koji su na pravom putu! A dobra djela koja vje~no ostaju – od Gospodara tvoga bi}e bolje nagra|ena i ljep{e uzvra}ena.

77. Zar nisi vidio onoga koji u dokaze na{e ne vjeruje i govori; "Zacijelo }e mi biti dato bogatstvo i djeca!"

78. Ili je on budu}nost prozreo ili je od Milostivog obe}anje primio?

79. Nijedno! Mi }emo ono {to on govori zapisati i patnju mu veoma produ`iti,

80. a ono {to smo mu dali – naslijediti, i sam samcat }a Nam se vratiti.

81. Oni kao zagovornike nekakva bo`anstva, a ne Allaha, uzimaju.

82. A na valja tako! Bo`anstva }e pore}i da su im se klanjali, i bi}e im protivnici.

83. Zar ne vidi{ da Mi nevjernike {ejtanima prepu{tamo da ih {to vi{e na zlo navra}aju?

84. Zato ne tra`i da {to prije stradaju, Mi im polako dane odbrajamo!

85. Onoga Dana kada ~estite kao uzvanike pred Milostivim sakupimo

86. a kad u d`ehennem `edne gre{nike potjeramo,

87. niko se ni za koga ne}e mo}i zauzimati, osim onoga kome Milostivi dopusti.

88. Oni govore: "Milostivi je uzeo dijete!’ –

89. Vi, doista, ne{to odvratno govorite!

90. Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe

91. {to Milostivom pripisuju dijete.

92. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete, -

93. ta svi }e oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tra`iti uto~i{te!

94. On ih je sva zapamtio i ta~no izbrojio,

95. i svi }e Mu na Sudnjem danu do}i pojedina~no.

96. One koji su vjerovali i dobra djela ~inili Milostivi }e sigurno voljenim u~initi.

97. Mi smo Kur’an u~inili lahkim, na tvome jeziku, da bi njime one koji se Allaha boje i grijeha klone obradovao, a inad`ije nepopustljive opomenuo.

98. A koliko smo samo naroda prije njih uni{tili! Da li ijednog od njih vidi{ i da li i najslabiji glas njihov ~uje{?