U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom ~asu no}i preveo Svoga roba iz
Hrama ~asnog u Hram daleki, ~iju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Na{a
pokazali. – On, uisitinu, sve ~uje i sve vidi.
2. A Musau smo Knjigu dali i uputstvom je sinovima Israilovim
u~inili: "Mjesto Mene – Gospodara drugog ne uzimajte,
3. o, potomci onih koje smo sa Nuhom nosili!’ On je, doista,
bio rob zahvalni.
4. I Mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim: "Vi }ete
doista dva puta nered na Zemlji u~initi i preko mjere oholi postati.
5. I kad do|e vrijeme prve od dvije prijetnje, posla}emo protiv
vas robove Na{e, silno mo}ne, oni }e uzdu` i poprijeko zemlju va{u pregaziti, i prijetnja
}e se ispuniti.
6. Zatim }emo vam dati pobjedu protiv njih i pomo}i }emo vas
imecima i sinovima i u~ini}emo vas brojnijim. –
7. Sve {to ~inite - ~inite sebi, dobro i zlo. – A kad do|e
vrijeme druge prijetnje, posla}emo ih da na licima va{im tugu i jad ostave i da u Hram kao
i prvi put, ponovo provale i da sve {to osvoje do temelja poru{e.
8. I Gospodar va{ }e vam se opet smilovati; ako vi ponovo
zapo~nete, zapo~e}emo i Mi. A d`ehennem smo za nevjernike tamnicom u~inili.
9. Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji
~ine dobra djela donosi radosnu vijest da ih ~eka nagrada velika,
10. a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju – bolnu
patnju pripremili.
11. ^ovjek i proklinje i blagosilje; ~ovjek je doista nagao.
12. I Mi smo no} i dan kao dva znamenja u~inili: znamenje za no}
smo uklonili, a znamenje za dan smo vidnim u~inili kako biste mogli da tra`ite od
Gospodara svoga blagodati i da biste broj godina znali i da biste vrijeme ra~unali; i sve
smo potanko objasnili.
13. I svakom ~ovjeku }emo ono {to uradi o vrat privezati, a na
Sudnjem danu }emo mu knjigu otvorenu pokazati:
14. "^itaj knjigu svoju, dosta ti je danas {to }e{ svoj ra~un
polagati!’
15. Onaj koji ide pravim putem, od toga }e samo on koristi imati,
a onaj ko luta – na svoju {tetu luta, i nijedan gre{nik ne}e tu|e grijehe nositi. A
Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!
16. Kad ho}emo jedan grad da uni{timo, onima koji su u njemu na
rasko{ navikli prepustimo da se razvratu odaju i da tako zaslu`e kaznu, pa ga onda do
temelja razru{imo.
17. I koliko smo samo naroda poslije Nuha uni{tili! A dovoljno je
to {to Gospodar tvoj zna i vidi grijehe robova Svojih.
18. Onome ko `eli ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo {to ho}emo i kome
ho}emo, ali }emo mu poslije d`ehennem pripremiti, u kome }e se osramo}en i odba}en pe}i.
19. A onaj ko `eli onaj svijet i trudi se da ga zaslu`i, a vjernik
je, trud }e mu hvale vrijedan biti.
20. Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara
tvoga; a darovi Gospodara tvoga nisu nikome zabranjeni.
21. Gledaj kako jednima dajemo prednost nad drugima; a na onom
svijetu razlika u stepenima i prednostima bi}e, doista, ve}a.
22. Ne stavljaj uz Allaha nekog drugog boga – da ne bi osudu
zaslu`io i bez podr{ke ostao.
23. Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da
roditeljima dobro~instvo ~inite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost
do`ive, ne reci im ni: "Uh!" – i ne podvikni na njih, i obra}aj im se
rije~ima po{tovanja punim.
24. Budi prema njima pa`ljiv i ponizan i reci: "Gospodaru
moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!"
25. Gospodar va{ dobro zna {ta je u du{ama va{im: ako budete
poslu{ni, - pa, Allah }e doista oprostiti onima koji se kaju.
26. Daj bli`njem svome pravo njegovo, i siromahu, i
putniku-namjerniku, ali ne rasipaj mnogo,
27. jer su rasipnici bra}a {ejtanova, a {ejtan je Gospodaru svome
nezahvalan.
28. A ako mora{ da od njih glavu okrene{, jer i sam od Gospodara
svoga milost tra`i{ i njoj se nada{, onda im barem koju lijepu rije~ reci.
29. Ne dr`i ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu – da ne
bi prekor zaslu`io i bez i~ega ostao,
30. Gospodar tvoj pru`a obilnu opskrbu onome kome ho}e, a i
ograni~ava je, jer zna i vidi robove Svoje.
31. Ne ubijajte djecu svoju od straha od neima{tine, i njih i vas
Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh.
32. I {to dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ru`an put!
33. I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda
zahtijeva! A ako je neko, ni kriv ni du`an, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo
vlast, ali neka ni on ne prekora~uje granicu u ubijanju, ta njemu je data vlast.
34. A od imetka siro~ta – {to dalje! osim ako `elite da ga
unaprijedite, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer }e se za obavezu,
zaista odgovoarati!
35. Napunite mjeru kad mjerite na litru i pravo mjerite na
kantaru! To je bolje i posljedice su ljep{e.
36. Ne povodi se za onim {to ne zna{! I sluh, i vid, i razum, za
sve to }e se, zaista, odgovarati.
37. Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne mo`e{ probiti ni brda
u visinu dosti}i,
38. sve je to ru`no, Gospodaru tvome mrsko.
39. To je mudrost koju ti Gospodar tvoj objavljuje. I ne dodaji
Allahu drugog boga da ne bi u d`ehennem bio ba~en, prekoren i od milosti Njegove udaljen.
40. Zar je va{ Gospodar vas sinovima obdario, a Sebi, kao k}eri,
meleke uzeo. Vi, zaista, izgovarate krupne rije~i.
41. Mi u ovom Kur’anu obja{njavamo da bi oni pouku izvukli,
ali ih on sve vi{e out|uje.
42. Reci: "Da pored Njega postoje drugi bogovi, kao {to oni
govore, oni bi onda potra`ili put do Allaha Svevi{njeg".
43. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga {to oni govore!
44. Njega veli~aju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne
postoji ni{ta {to ga ne veli~a, hvale}i Ga; ali vi ne razumijete veli~anje njihovo. –
On je doista blag i mnogo pra{ta.
45. Kad ~ita{ Kur’an izme|u tebe i onih koji u onaj svijet ne
vjeruju Mi zastor nevidljiv stavimo,
46. a na srca njihova pokriva~e da ga ne bi razumjeli, i gluhim ih
u~inimo. I kad ti spomene{ Gospodara svoga u Ku’anu, Njega jedinog, oni se prepla{eni
daju u bijeg.
47. Mi dobro znamo {ta oni `ele da ~uju kada dolaze da te
prislu{kuju, i o ~emu se sa{aptavaju kad nevjernici govore: "Vi slijedite samo
op~injena ~ovjeka!’
48. Vidi {ta o tebi ono govore, pa onda lutaju i ne mogu da na|u
pravi put.
49. Oni govore: "Zar kada se u kosti pra{inu pretvorimo, zar
}emo, kao nova bi}a, doista biti o`ivljeni?"
50. Reci; "Ho}ete, i da ste kamenje ili gvo`|e
51. ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne mo`e biti
o`ivljeno." – "A ko }e nas u `ivot vratiti?" – upita}e oni, a ti
reci: "Onaj koji vas je i prvi put stvorio", a oni }e prema tebi odmahnuti
glavama svojim i upitati: "Kada to?" Ti reci: "Mo`da ubrzo!
52. Bi}e onog Dana kad vas On pozove, i odazva}ete se, hvale}i Ga,
i pomisli}ete da ste ostali samo malo vremena."
53. Reci robovima Mojim da govore samo lijepe rije~i: - jer bi
{ejtan mogao posijati neprijateljstvo me|u njima, {ejtan je, doista, ~ovjekov otvoreni
neprijatelj –
54. "Gospodar va{ dobro vas poznaje: ako ho}e, On }e vam se
smilovati ili }e vas, ako ho}e, na muke staviti." – A Mi tebi nismo dali vlast
nad njima.
55. Gospodar tvoj dobro zna one na nebesima i one na Zemlji; Mi
smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali.
56. Reci; "Molite se onima koje, pored Njega, smatrate
bogovima, - ali vas oni ne}e mo}i nevolje osloboditi niti je izmijeniti."
57. Oni kojima se oni mole sami tra`e na~ina kako }e se {to vi{e
Gospodaru svome pribli`iti, i nadaju se milosti Njegovoj i pla{e se kazne Njegove. A kazne
Gospodara tvoga svako treba da se ~uva.
58. I ne postoji nijedno naselje koje Mi prije Sudnjeg dana ne}emo
uni{titi ili ga te{koj muci izlo`iti; to je u Knjizi zapisano.
59. A da ne {aljemo ~uda, zadr`ava nas samo to {to drevni narodi
nisu u njih povjerovali; Semudu smo kao vidljivo ~udo kamilu dali, ali oni u nju nisu
povjerovali. A ~uda {aljemo samo da zastra{imo.
60. I rekli smo ti: "Svi ljudi su u Allahovoj vlasti!’ A
san koji smo ti dali da usnije{ i drvo ukleto, u Kur’anu spomenuto, isku{enje su za
ljude. mi ih zastra{ujemo, ali njima to samo pove}ava ionako veliko bezvjerstvo.
61. I kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!’
– oni se svi, osim Ibilsa, pokloni{e. "Zar da se poklonim onome koga si od
ilova~e stvorio?" – re~e.
62. "Reci mi", - re~e onda - , "evo ovoga koga si
iznad mene uzdigao: ako me ostavi{ do Smaka svijeta sigurno }u, osim malobrojnih, nad
potomstvom njegovim zagospodariti."
63. "Odlazi!" – re~e On. "Onima koji se za
tobom budu poveli i tebi – kazna d`ehennemska bi}e vam puna kazna.
64. I zavodi glasom svojim koga mo`e{ i potjeraj na njih svoju
konjicu i svoju pje{adiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obe}anja –
a {ejtan ih samo obmanjuje -,
65. ali, ti, doista, ne}e{ imati nikakve vlasti nad robovima
Mojim!" A Gospodar tvoj je dovoljen kao za{titnik!
66. Gospodar va{ vas radi pokre}e la|e po moru da biste tra`ili
Njegove blagodati, jer je On prema vama milostiv.
67. Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se ina~e
klanjate, postoji samo On. A kad vas On na kopno spasi, vi okre}ete glave; ~ovjek je
uvijek nezahvalan!
68. Zar ste sigurni da vas On ne}e u zemlju utjerati ili da protiv
vas ne}e pje{~anu oluju poslati, pa da onda sebi za{titnika ne}ete na}i?
69. Ili, zar ste sigurni da vas On po drugi put ne}e na more
izvesti, i buru na vas poslati i potopiti vas zbog toga {to ste bili nezahvalni? Tada ne
biste nikoga na{li ko bi Nas zbog vas na odgovornost pozvao.
70. Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da
kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad
mnogima koje smo stvorili.
71. A na Dan kada pozovemo sve ljude s vo|om njihovim, oni kojima
se knjiga njihova da u desnu ruku njihovu ~ita}e knjige svoje i ne}e im biti ni koliko
trun jedan u~injena nepravda;
72. onaj ko je na ovom svijetu bio slijep bi}e slijep i na onom i
daleko od svakog dobra.
73. I zamalo da te oni odvrate od onoga {to ti Mi objavljujemo, da
bi protiv nas ne{to drugo iznio, i tada bi te oni smatrali prijateljem.
74. A da te nismo u~inili ~vrstim, gotovo da bi im se malo
priklonio,
75. i tad bismo ti doista dali da iskusi{ dvostruku muku u `ivotu
i dvostruku patnju poslije smrti; tada ne bi nikoga na{ao ko bi ti protiv Nas pomogao.
76. A oni su te toliko na zemlji uznemiravali da bi te iz nje
istjerali, ali, tada ni oni u njoj ne bi dugo, poslije tebe, ostali,
77. jer tako je bilo sa svima onima koji su poslanike protjerali,
koje smo prije tebe poslali, i ni ti ne}e{ nai}i na odstupanje od zakona na{eg.
78. Obavljaj propise molitve kad Sunce s polovine neba krene, pa
do no}ne tmine, i molitvu u zoru jer molitvi u zoru mnogi prisustvuju.
79. I probdij dio no}i u molitvi, - to je samo tvoja du`nost;
Gospodar tvoj }e ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati.
80. I reci: "Gospodaru moj, u~ini da umerem, a da si Ti
zadovoljan mnome i u~ini da iz mrtvih ustanem, a da si Ti zadovoljan mnome, i daruj mi od
Sebe snagu koja }e mi pomo}i!"
81. I reci: "Do{la je istina, a nestalo je la`i; la`, zaista,
nestaje!"
82. Mi objavljujemo u Kur’anu ono {to je lijek i milost
vjernicima, a nevjernicima on samo pove}ava propast.
83. Kad ~ovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okre}e i oholo
udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda o~ajava.
84. Reci: "Svako postupa po svom naho|enju, a samo Gospodar
va{ zna ko je na pravom putu."
85. Pitaju te o du{i. Reci: "[ta je du{a – samo Gospodar
moj zna, a vama je dato samo malo znanja."
86. A da ho}emo, Mi bismo u~inili da i{~ezne ono {to smo ti
objavili, i ti, poslije, ne bi nikoga na{ao ko bi ti protiv Nas pomogao,
87. ali Gospodar tvoj je tebi milostiv i Njegova dobrota prema
tebi zaista je velika.
88. Reci: "Kad bi se svi ljudi i d`innovi udru`ili da sa~ine
jedan ovakav Kur’an, oni, kao {to je on, na bi sa~inili, pa makar jedni drugima
pomagali."
89. Mi u ovom Kur’anu obja{njavamo ljudima svakojake primjer,
ali ve}ina ljudi nikako ne}e da vjeruje
90. i govore: ""Ne}emo ti vjerovati sve dok nam iz
zemlje `ivu vodu ne izvede{;
91. ili dok ne bude{ imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njeg
svukuda rijeke provede{;
92. ili dok na nas nebo u par~adima ne obori{, kao {to tvrdi{; ili
dok Allaha i meleke kao jamce ne dovede{;
93. ili dok ne bude{ imao ku}u od zlata ili dok se na nebo ne
uspne{; a ne}emo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne donese{ Knjigu da je
~itamo." Reci: "Hvaljen neka je Gospodar moj! – zar ja nisam samo ~ovjek,
poslanik?"
94. A ljude je, kad im je dolazila objava, odvra}alo od vjerovanja
samo to {to su govorili: "Zar je Allah kao poslanika ~ovjeka poslao?"
95. Reci: "Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo
im s neba meleka za poslanika poslali."
96. Reci: "Allah je dovoljan svjedok meni i vama, jer On zna
i vidi robove Svoje."
97. Onaj kome Allah uka`e na pravi put – na pravom putu je, a
onome koga u zabludi ostavi, tome, mimo Njega, ne}e{ na}i za{titnika. Mi }emo ih, na
Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe; boravi{te njihovo
bi}e d`ehennem; kad god mu plamen jenja, poja~a}emo im oganj.
98. To }e im biti kazna zato {to u dokaze Na{e nisu vjerovali i
{to su govorili: "Zar kada postanemo kosti i prah, zar }emo kao nova stvorenja,
doista, biti o`ivljeni?"
99. Zar oni ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje,
kadar da stvori sli~ne njima i da im je ve} odredio ~as o`ivljenja u koji nema sumnje? A
nevjernici samo pori~u.
100. Reci: "Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga,
i tada biste {krtarili iz straha da ne potro{ite; ~ovjek je uistinu tvrdica.
101. Mi smo Musau devet o~evidnih znamenja dali, pa upitaj sinove
Israilove kad je precima njihovim do{ao i kada mu je faraon rekao: "Ja mislim , o
Musa, da si ti doista op~injen",
102. da je odgovorio: "Ti zna{ da ovo nije dao niko drugi
nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao o~igledna znamenja, i ja mislim da }e{ ti, o faraone,
sigurno nastradati."
103. I faraon odlu~i da ih iz zemlje istjera, pa Mi potopismo i
njega i one koji su bili s njim – sve,
104. i poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: "Naselite se
u zemlji, pa kad Smak svijeta do|e, dove{}emo vas izmije{ane."
105. Mi Kur’an pun mudrosti objavljujemo, i na istinit na~in
se on objavljuje. A tebe smo poslali samo zato da radosne vijesti donosi{ i da opominje{.
106. I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti
ljudima malo pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.
107. Reci; "Vjerovali u njega ili nevjerovali, oni kojima je
jo{ prije objavljivanja njegova dato znanje padaju licem na tle kad im se on ~Ita,
108. i govore: "Hvaljen neka je Gospodar na{, obe}anje,
Gospodara na{eg se ispunilo!’
109. I padaju licem na tle pla~u}i, i on im uve}ava
stahopo{tovanje.
110. Reci; "Zovite: ’Allah’ ili zovite:
’Milostivi’, a kako god Ga budete zvali, Njegova su imena najljep{a. Ne
izgovaraj na sav glas Kur’an kad molitvu obavlja{, a i ne prigu{uj ga; tra`i sredinu
izme|u toga"
111. i reci: "Hvaljen Allah koji Sebi nije uzeo djeteta i
koji u vlasti nema ortaka, i kome ne treba za{titinik zbog nemo}i – i hvale}i Ga
veli~aj!’
|